Ne postoji bolji način provjere osnovnoškolskog znanja od prijemnih ispita. Neke škole imaju ga oduvijek, poput umjetničkih, ali ta se praksa, nažalost, napustila davnih dana prilikom upisa u željene srednje škole u kojima je (bilo) važno samo prijeći bodovni prag i biti, po mogućnosti, pri vrhu liste zahvaljujući isključivo ocjenama.

A ocjene, znamo, nikada nisu bile mjerilo znanja (čast iznimno rijetkim izuzecima). Upravo su zbog tih brojki nebrojeni odlični (ili bolje reći "odlični") učenici lako pali u zamku gimnazijskih i sličnih zahtjevnih programa shvativši (zajedno s roditeljima, ali i novim i bivšim učiteljima i nastavnicima) da im je ta srednja škola prevelik zalogaj.

Ili, bolje rečeno, da brojčano stanje ispisano u dnevnicima i na njihovim svjedodžbama debelo odudara od stvarnog stanja njihovih stečenih znanja. No, kako bilo, ocjene su jedina legitimna mogućnost vrednovanja učeničkog usvajanja sadržaja, u kombinaciji sa zalaganjem i uzornim (ili manje uzornim) ponašanjem.

Prijemni ispiti koji su se provodili u srednjim školama diljem bivše Jugoslavije itekako su pokazivali realno stanje znanja dokazujući da su ocjene, skupljene tijekom osnovnoškolskog obrazovanja, zapravo vrlo upitne. U svakoj generaciji dogodili su se neki učitelji koji su, iz raznih, i često patoloških razloga, pojedincima i skupinama zagorčavali život svojim "odgojnim" i obrazovnim metodama. Ocjenjivanje po principu "Bog zna za pet, ja za četiri, a vi za trojke, dvojke i jedinice", danas bi, s potpunim pravom, navuklo barem inspekciju Ministarstva znanosti i obrazovanja u škole, a vjerojatno i opravdan bijes mnogih.

Kriteriji ocjenjivanja nipošto ne bi smjeli biti sniženi, dapače, ali iživljavanje na učenicima je jednostavno nedopustivo. Ista stvar vrijedi i za roditelje, kojih nije malo, a koji kroz svoju djecu liječe osobne ambicije nabijajući im tempo iznimno visokih očekivanja, koja (ne)svjesno postaju i dječji put prema perfekciji, ali i zajamčenim frustracijama. Neke srednje škole u našoj zemlji tek su nedavno uvele prijemne ispite, pa će i rezultati koji će uslijediti tijekom ljetnih mjeseci jasno pokazati koliko je realnih, a koliko "nacifranih" odlikaša među budućim srednjoškolcima.

Kako god bilo, bolje je, a i dugoročno zdravije, da već prijemni ispit (p)ostane prvi filter na putu prema daljnjem stjecanju znanja, vještina i navika koje čekaju buduće gimnazijalce i učenike tehničkih, strukovnih i drugih srednjih škola. Za njih je važnije da sva znanja usvojena tijekom svog osnovnoškolskog obrazovanja uspiju iskoristiti, prije svega, u vlastitim životima, a tek potom u nastavku školovanja, gdje god to bilo.

Krajnje je vrijeme da se, kada je već najavljeno povlačenje eksperimentalnih poteza poput cjelodnevne nastave, netko ozbiljno ali sustavno pozabavi i pitanjem obaveznog uvođenja prijemnih ispita u srednje škole. Na taj bi se način, između ostaloga, i dugoročno izbjegao stres koji započne tresti i učenike, i roditelje, i nastavnike daleko prije nego krene matura.

Povezane vijesti

• Obvezna najava pisane provjere mjesec dana ranije
• Pročitajte koje se vještine procjenjuju tijekom upisa u prvi razred osnovne škole
• NALAZ INSPEKCIJE: Malom Milanoviću ostaju petice, ali zbog onog što je rekla profesorica matematike, u slučaj će se uključiti policija