Prije nekog vremena vozio sam se Austrijom ili Njemačkom, nebitno za ovu priču, i u jednom trenutku naišao na kolonu na autocesti. Na toj prometnici kojom se promet odvijao u tri traka kolona se u jednom trenutku bez nekakvih posebnih najava formirala u onom srednjem. Vozači su nastavili vožnju smanjenom brzinom, a zatim bez zaustavljanja i nervoze, istim redoslijedom kojim su se priključivali koloni, stizali i prolazili i kroz suženi dio ceste, te nastavljali svoj put normalnom brzinom dalje. Kilometar, dva, možda i više, slobodan je uz kolonu bio i lijevi i desni trak ceste, ali svi su vozili disciplinirano i bez pretjecanja pomireni s činjenicom da je to vjerojatno jedini primjeren i pristojan način s kojim se mogu nositi s tom situacijom. Pretjecanjem su mogli svakako sebi skratiti vrijeme čekanja za koju minutu, ali to nisu mogli napraviti bez izazivanja kaosa i na teret nekoga tko je do tog mjesta stigao prije njih i tko će na taj način platiti cijenu svog uljuđenog ponašanja. Očekivao sam da će prije ili kasnije pokraj mene projuriti neki auto s HR registarskim oznakama, ali to se ipak nije dogodilo. Ako se u toj koloni i nalazio još netko s ovih prostora, on se poput mene uklopio u taj sustav i odlučio poštovati standard društvenog ponašanja svojih domaćina. Očekivao sam jer sam se puno puta i kod kuće našao u sličnoj situaciji. Ali kod nas pristojnost, uljuđenost i poštivanje standarda društvenog ponašanja sve se manje doživljavaju kao nečija vrlina, a sve više kao znak slabosti i nesposobnost. Ne postoji ta "kolona" koja će zaustaviti one snalažljive među nama. Sve je postalo normalno i sve je dopušteno. Pravila i norme su samo forma, jer važno je samo zadovoljiti vlastite potrebe i postići cilj. Ponašanje koje preziremo, kao da je postalo uzor, obrazac i crta koja razdvaja one snalažljive i domišljate od onih pasivnih, krotkih i u krajnjoj mjeri, kako će na koncu vjerojatno sami za sebe zaključiti - glupih. Zašto, recimo, tražiti parkirno mjesto, ako se možete gdje poželite zaustaviti nasred ulice i uključiti sva četiri žmigavca jer vi eto nešto morate i na to imate pravo? Zbog čega skupljati izmet za svojim ljubimcem kad za vrijeme dok vrši nuždu na dječjem igralištu možete čačkati po mobitelu ili jednostavno gledati na drugu stranu? Zašto brinuti o zbrinjavanju vlastitog smeća kad ga možete dovesti pred tuđa vrata ili jednostavno "žbrknuti" u šumu? Vi ste samo snalažljivi i ima onih koji rade puno gore stvari, zar ne? Ima, naravno, ali zar je cilj biti manje ili u najgorem slučaju jednako loš nekim drugima? Pristojnost i moral trebale bi biti prvi stup obrane od jednog takvoga cilja, dok bi drugi trebao počivati na dosljedno definiranim pravilima društveno prihvatljivog ponašanja u kojima jednako važnu ulogu imaju i edukacija i represija. Naš veliki problem je što ni jedan ni drugi stup ne funkcioniraju. Dokazuje to i problem divlje gradnje protiv koje su se ovih dana ponovno digli u gradu Rovinju. Postupak masovne legalizacije bespravno izgrađenih objekata ne samo da je nagradio sve one koji u prošlosti nisu poštivali zakone, već je one "snalažljive" među nama očito potaknuo da ih i ubuduće bez straha ignoriraju. I divlja gradilišta umjesto da nakon završetka legalizacije nestanu, nastavljaju se množiti i nicati kao gljive poslije kiše. Kako i ne bi kad isti oni koji bi zbog toga trebali slati bagere i naplaćivati masne novčane kazne umjesto njih čvrsto žmire na oba oka i izdaju rješenja koja prekršiteljima zakona omogućavaju da u svojim ilegalno izgrađenim objektima počnu obrtati novac i mirno čekaju novi val legalizacije. Svima ostalima koji poštuju propise i uredno "voze u koloni" sustav na taj način stavlja magareće uši i poručuje kako nisu dovoljno snalažljivi. Neki od njih zbog toga će se u nekoj drugoj prilici potruditi biti snalažljiviji, dok će oni drugi, dosljedno i uporno "glupi", nastaviti poštivati pravila, te umjesto na našim "cestama", poput mnogih dosad, uljuđenost i pristojnost potražiti u Njemačkoj ili Austriji.

Povezane vijesti

• Umijeće života: Otac i vanbračno dijete
• Spašavanje vojnika Mezulića
• Nova opcija za spas Istre 1961