Mnogo babica, kilavo dijete. Izreka je to koja najbolje ocrtava sportsku politiku pulskog nogometnog prvoligaša otkad je Grupacija Baskonia Alaves postala većinskim vlasnikom. Kulminacija svega odvija se upravo tijekom ove zimske stanke. Dakle, za provođenje sportske politike Istre 1961, odnosno za dovođenje i prodaju igrača odgovorno je, pa, pet osoba. Sportski direktor Alavesa Sergio Fernandez je glavni lik u cijeloj priči i njegova je konačna. Onda je tu njegov suradnik Mikel Gonzalez koji je predstavljen kao poveznica između Fernandeza i sportskog direktora Istre 1961 Darija Dabca. Odnedavno je tu i Argentinac Andres Jornet koji se diči titulom koordinatora sportske direkcije, odnosno i on je poveznica između Fernandeza i Dabca. Tu je napokon i sam Dario Dabac, ali i trener Gonzalo Garcia koji također ima neke svoje favorite koje je želio ili želi dovesti u Pulu.

I onda, kao rezultat svega, Istru 1961 pojačaju mladi, 19-godišnji Brazilac Lucas Moura Martins i tek nešto stariji Ganac Gideon Acquah. Ukoliko je njihov dolazak rezultat pažljivog skautinga te se u budućnosti pokažu isplativim investicijama, bit će to pun pogodak. Nažalost, dosadašnji ulazni transferi ne obećavaju takav razvoj događaja. A zapravo ne bi trebalo puno investirati da bi se pojačala momčad koja bi se na proljeće borila za peto, šesto mjesto. Dovoljna bi bila dva, tri prava igrača na pravim pozicijama. Po jedan igrač u obrani, vezi i napadu. Rezultat bi opravdao investiciju, navijači bi bili kudikamo zadovoljniji kad bi konačno dočekali smislene transfere, a i mladi domaći igrači poput Lisice i Perkovića će puno lakše sazrijevati uz kvalitetne suigrače.

Nažalost, svi ovi sportski direktori i koordinatori zasad nisu uspjeli odraditi prijelazni rok na takav, logičan način. Opet, možda bi se to i dogodilo kad bi navedena petorka vukla u istom smjeru. No, zbilja je takva da postoje tri glavne struje u pulskom klubu. Jedna je ona koju vodi Sergio Fernandez i po čijem nalogu u Pulu uglavnom dolaze nedokazani igrači koji nemaju kvalitete da igraju Prvu HNL, uz časne iznimke poput Bandea, Lučića, Hare i Mahmouda. Sportski direktor Dario Dabac uglavnom dovodi bivše ili sadašnje igrače iz HNL-a poput Hujbera, Iličića, Obanora i Serderova ili igrače na posudbu. I zbog toga ulazi u manje ili više otvoreni sukob s trenerom Garcijom. Naime, Dabac je iskoristio gotovo svaku priliku da predbaci treneru kako nije dobro vodio neku utakmicu ili da ne koristi neke igrače koje ima na raspolaganju, a koje je uglavnom Dabac i doveo. Dabac i Garcia su tako "mačeve ukrstili" zbog Serderova, Obanora, Daničića i Iličića, ali i još nekih igrača. A trener? Garcia je doveden da promjeni ziheraški način igranja Istre 1961, u čemu je doista i uspio, ali od nekih igrača koje je želio dovesti ili koji su mu bili obećani (Selahi, Hara) nije bilo ništa i to se odrazilo na rezultatu.

Kao sukus svega Istra 1961 se ponovno zadovoljava plasmanom na deveto mjesto koje osigurava prvoligaški status i, što je pozitivno, razvojem igrača iz omladinskog pogona. Ali za to bi, umjesto ove petorke koja provodi sportsku politiku, dovoljan bio i samo jedan. Može li na koncu ovaj prijelazni rok biti drugačiji? Može li se osim po pojačanja krenuti već i po igrače koji će na ljeto zamijeniti Belju, Bandea i još nekog glavnog lika aktualne momčadi? Kako zasad stvari stoje, teško. Pet likova, tri struje i teško probavljiva sportska politika realnost su "zeleno-žutih", financijskoj stabilnosti i dobrom radu omladinskog pogona usprkos.

Povezane vijesti

• Protestni "mali" izbori
• Zločin s ukorom
• BILJEŠKA IZ GRADSKE SVAKODNEVNICE: Posao i strast