Konačna odluka Vlade premijera Andreja Plenkovića - da se u Hrvatski sabor uputi i snagom vladajuće većine izglasa novi zakon o radu trgovina kojim će se uvesti samo 16 radnih nedjelja za sve trgovce, dok će shopping centri ostatak "sedmih dana" odmarati - dovela nas je do stare teme o kojoj se javnost nikad neće moći u potpunosti suglasiti.

Jednostavnije rečeno - oni koji nikad nisu radili nedjeljom, poput razne vrste uhljeba na državnoj plaći, dijela prosvjetara ili radnika u tvrtkama koje nedjeljom ne funkcioniraju - naći će se pogođeni činjenicom kako nedjeljom ne mogu izvesti obitelj u trgovački centar, da se za kruh moraju pobrinuti subotom, te da novine ili salatu mogu kupiti samo nedjeljom ujutro. Veliki broj zaposlenika koji rade nedjeljom - od trgovaca, medicinara, novinara do policajaca - mirno će zaključiti da se u njihovom slučaju ništa ne mijenja.

Nezadovoljni će, svakako, biti i oni političari koji ne rade nikada (gdje li je nestao dr. Zlatko Hasanbegović, saborski zastupnik?) - a najmanje nedjeljom. Dio oporbe je automatski protiv svega što predlaže Vlade, iako su u lijevoj oporbi djelomice shvatili kako je bolje da, ovaj put, budu na strani nekadašnje radničke klase. Današnjeg radnog roblja.

Zadovoljni su u dvije velike organizacije. U Crkvi, koja može raditi i trgovati nedjeljom, prodavati svete sličice i Glas Koncila, te u sindikatima, gdje su odavno tražili da se rad nedjeljom u razumnoj mjeri ukine ili dodatno plati. Od 1. siječnja je plaćen pola dnevnice više, a od 1. srpnja mogu odahnuti trgovci u bezbrojnim shopping centrima koji će mobitele, televizore, hlače i suknje i sve drugo moći normalno prodavati kroz tjedan. A nedjeljom imati dan odmora - što neće donijeti neku štetu ni vlasnicima tih megadućana, a ni državi koja će PDV naplatiti neki drugi dan.

Naravno, već se krenulo u zamagljivanje i laganje, odnosno "spiniranje" čitave ideje ograničenja rada nedjeljom. Udruge poslodavaca - poput HUP-a, Glasa poslodavaca, HGK - odjednom su izračunale strašne gubitke za sve strane, višak radnika, povećanu inflaciju i kataklizmu ravnu hipersoničnom projektilu Vladimira Putina. Neke primjedbe su na rubu pameti. Zašto bi se smanjio broj radnika, ako je radni tjedan pet ili šest dana? Zar onda nije nedjelja dan za odmor?

Navika da se nedjeljom djecu umjesto u ZOO ili u park vodi u trgovački centar - gdje će gledati, kao u vicu, kako bogatija djeca jedu kolače - morat će se barem djelomice promijeniti. Realno, s prosječnim i medijalnim plaćama koje su tako male da ih Državni zavod za statistiku još uvijek prikazuje u kunama, većina građana nema novca za ozbiljniju kupnju. Podatak da nekoliko desetaka tisuća građana svakog mjeseca balansira na rubu dopuštenog minusa, također ne ide u prilog tvrdnjama da će se prestati trošiti pa će ekonomija stradati.

Uz poskupljenje hrane od 19,7 posto i inflaciju od 12,7, trgovci mogu samo maštati o tome da bi im rad nedjeljom pomogao u ostvarenju njihovih ekstraprofita. Bolje neka ugase rasvjetu, jer izgleda da im Vlada od 1. travnja ukida subvencije za električnu energiju.

Napokon, uz opći pad standarda, neki će ionako morati smanjiti apetite, pa i staviti ključ u bravu. Ali ne zbog rada nedjeljom, nego zbog gospodarskih prilika u eurozoni, Hrvatskoj, EU i da dalje ne nabrajamo.

A vama kojima se rad nedjeljom ukida, čestitamo!

Povezane vijesti

• Olaka obećanja pod maglom Bruxellesa
• Politički novi val
• Krhka vlast u teškim vremenima