Ono kad ti srežu društveni život

Hoće li nam modernizacija, odnosno intimizacija poslovnog prostora liječničkih ordinacija dodatno ugroziti ionako siromašan društveni život? Hoće li nam, baš kao i lagano umiranje 'spaccia', sada uslijediti isti scenariji i za mjesta koja su do jučer, baš kao i nekad simpatični podrumski prostori, život ispunjavali novim obavijestima iz sredine?!

Povod ovog lamentiranja nalazi se u naoko odličnoj vijesti, ili barem onoj koju bi većina trebala s radošću prihvatiti, da je rovinjski Dom zdravlja preuredio jednu od liječničkih ordinacija na način da je iz hodnika maknuo prijemni šalter. Tim je (ne)promišljenim potezom onemogućio, ili barem umanjio, mogućnost da, u nedostatku vlastitih, brinemo tuđe brige i (po)dijelimo sa svijetom zdravstvene probleme naših poznanika.

Više nema šaputanja, podizanja obrva, iskrivljenih osmjeha i pogleda u pravcu medicinske sestre. Nema više ni ispod glasa objašnjavanja zašto nam "stolica" nije zdrave boje, zbog čega smo izostali s posla, ili, ne daj bože, zašto nas i od kada svrbi "dole".

Izostali su i oni brzoizgovoreni komentari osoba "sa strane" koji u punoj čekaonici, baš kao i vi, čekaju na prijem kod liječnika pa ionako slobodno vrijeme krate postavljanjem tuđih, odnosno vaših dijagnoza. O svemu su, jel'te ovih dana čitali na internetu, što im daje za pravo da znaju više od liječnika.

Ispada tako da smo adaptacijom starih u nove i moderne liječničke ordinacije spašeni vlastitih muka, ali i lišeni saznanja o tuđima. Znači li to ujedno i da ćemo prestati gledati u tuđe korte, a pritom zaboravljati na travom i divljim cvijećem obrastao vlastiti vrt? Znači li to da ćemo i s manje zlobe prestati razmišljati o preljubu susjeda, a više pažnje početi pridavati odnosima unutar vlastitih obitelji? I hoće li to naposljetku zdravo neznanje ispuniti novčićima vlastite novčanike, a naše upite o tuđim računima jednom i zauvijek staviti ad acta?