U moru loših vijesti, vječnih i sve dosadnijih političkih prepucavanja i stvarnih i nategnutih afera - ovih dana smo u Puli saznali i jednu dobru vijest. Projekt Dolcevita, kojim se sufinancira obnova fasada, konačno je zaživio kako treba. Potpisan je ugovor za još osam pročelja među kojima su i vrlo zanimljive adrese poput Castropole 1, Epulonove 14 (zgrada u kojoj je smješten Taekwondo klub Bak) i Flanatičke 31 (preko puta Županije), a najavljeno je još 30-ak projekata, među kojima i neke zgrade na Giardinima. Sveukupno, kako se pohvalio gradonačelnik Filip Zoričić, od jednog milijuna kuna, koliko se trošilo na Dolocevitu prije dvije godine, došlo se na čak 14.

Dobra je to vijest jer su stare, ruševne i sve u svemu gnjusne fasade jedno od glavnih obilježja Pule. Kada odlaze odavde, turisti pamte Arenu, more i ruglo od zgrada. Pula ponekad djeluje kao da se ovdje trajno snima film s tematikom iz Prvog svjetskog rata, samo što kulise nisu kulise, nego grad doista tako izgleda. Istra je po mnogim parametrima najrazvijeniji dio Hrvatske, ali Požega, Đakovo ili Slavonski Brod izgledaju znatno bolje od Pule, premda se nalaze u najsiromašnijem dijelu zemlje. A Rijeka, ako ćemo o fasadama, za Pulu je gotovo pa New York.

Teško je shvatiti zašto su razne garniture koje su vladale Pulom dopustile da se to dogodi. Kako je uopće moguće, na primjer, da tek sada kreće obnova Kandlerove, vjerojatno najzapuštenije ulice u Hrvatskoj. Kako to da je i Prvomajska, premda u nešto boljem stanju, također u željnom iščekivanju popločenja? Većina hrvatskih gradova, naročito onih uz more, šminkanje svojih najvažnijih dijelova odradila je odavno, ali ne i Pula. Možemo li zamisliti, na primjer, da splitska riva izgleda kao Kandlerova ulica? Naravno da ne možemo, ali u Puli je to normalno stanje.

Ali recimo da to nije važno. Prošlost je prošlost i bitno je da se stanje počne mijenjati, a ono se, čini se, mijenja. U ovom trenutku to je još prilično daleko, ali možemo zamisliti osvježenu Pulu koja će više podsjećati na "veliki Rovinj" nego na "mali Beograd". Srpska prijestolnica i dan danas dobrim dijelom izgleda kao onda kada se snimao Balkanski špijun i u sklopu njega legendarna scena u kojoj "fasadni aktivist" gađa oronule zgrade bijelom bojom i urla "Okrečite Beograd".

Ovdje u Puli nitko ništa ne urla, nije to takav narod, ali "Okrečimo Pulu" bi mogao biti lijep predizborni slogan. Srećom, kako je krenulo, do idućih izbora možda neće biti potreban jer će se prve velike promjene u izgledu gradskih ulica i pročelja konačno početi primjećivati. Za to nije dovoljno nekoliko zgrada, potrebne su nove fasade na njih desetke, ako ne i stotine, a upravo to je, čini se, krenulo.

A krečenje Pule je tek početak. Osim Kandlerove najavljeno je i uređenje Giardina, a potom bi se trebalo okrenuti prema rivi. I na koncu - zabranjena tema - prostor Uljanika. Najnovija agonija u toj legendarnoj pulskoj tvrtki pokazala je, ako je uopće bio potreban još jedan dokaz, da bi cijeli taj dio grada možda trebalo namijeniti za nešto drugo.

Još je prerano za takve zaključke, ali ako ostane upamćen kao gradonačelnik koji je okrečio Pulu i uredio zapuštene dijelove centra - Filip Zoričić će moći reći da je nešto napravio. Ali pravi uspjeh će biti tek ako se bude pamtio i kao gradonačelnik koji je vratio prostor Uljanika gradu.    

Povezane vijesti

• Naša govna ispred našeg praga
• Možemo Pula podržao jednu od najgorih odluka HDZ-ove Vlade
• Milan na Drosini