PIŠE BOJAN ŽIŽOVIĆ
Tankoćutni ministri i nježni dekan FER-a
Ministri su donijeli darove, a Gledec ih je zbog toga, kako su oni to doživjeli, napao. No, činjenica je da ih je samo okrznuo, nije glumio Herakla pa pokušao dekapitirati Hidru
Kao dijete kojem je kuglica sladoleda slučajno pala na pod pa je gleda u nevjerici kao da je ona kriva što ju je sila nečista (gravitacija) pribila na vreli ljetni asfalt gdje je u trenutku izgubila svoju zamrznutu oblinu i prešla u tekuće stanje. Tako su izgledala lica ministara Tomislava Ćorića i Marka Pavića u trenutku dok su slušali govor dekana Fakulteta elektrotehnike i računarstva (FER) u Zagrebu Gordana Gledeca.
Jer umjesto usiljenog smiješka na licu, zajedničkog fotografiranja, prigodnog stiska ruke, dvije-tri prigodne riječi, Gledec im je u facu sasuo ono što njima nije po volji. Ništa pretjerano, ništa osobno, ali ministri su jako osjetljivi na sve vanjske podražaje, ne možeš im dijeliti packe na svečanim dodjelama javnog novca. Ustvari, ne možeš im ih dijeliti nikada. Oni dišu kao jedan, oni su višeglavo stvorenje, naša inačica Hidre, hrvatska Vlada. U nju se ne dira, osim ako nisi Heraklo, a takav se u nas još nije pojavio.
S grčem u želucu
- Svaki put kad se potpisuje ovakav ugovor, mi ga potpisujemo s grčem u želucu jer sada slijedi vječita bitka s administracijom. Priznavanje troškova, hoće li se nešto priznati ili neće, administriranje svaka tri mjeseca, pa se pitamo je li naš posao istraživanje ili stalno slanje administrativnih izvještaja. Kod nas se to radi četiri puta godišnje, a u Europi dva puta u tri godine… Pitamo se koje ćete sve dokumente tražiti od nas, i to dokumente koje država već ima. Plaće, izvaci plaća, PDV obrasci, sve dokumenti koje država ima. Ali zašto se od nas traži da na administraciju potrošimo deset puta više vremena nego na istraživački doprinos i prijavu projekta? Na to nismo nikad dobili odgovor, kazao je Gledec na svečanosti na kojoj su ministar zaštite okoliša i energetike te ministar regionalnog razvoja i fondova Europske unije podijelili ugovore za 13 projekata, vrijednih 42,8 milijuna kuna, od čega je 36 milijuna iz fondova EU-a.
Ministri su donijeli darove, a Gledec ih je zbog toga, kako su oni to doživjeli, napao. No, činjenica je da ih je samo okrznuo, nije glumio Herakla pa pokušao dekapitirati Hidru. Ne, bio je nježan, samo je konstatirao stanje stvari, ono s čime se akademska zajednica suočava, nije milovao ministre po hladnim zmijolikim obraščićima samo zato što mu darove nose. Gledec je bio iskren, a iskrenost je u politici mana, nikako vrlina. No, Gledec nije političar pa ima taj privilegij da može biti iskren. E sad, hoće li zbog toga završiti na listi nepoželjnih zahtjevatelja javnog novca, pitanje je na koje će vjerojatno dobiti odgovor kod javljanja na neki novi javni natječaj. On je u ovom trenutku odabrao reći ono što misli, možda i ne sluteći da će se ministri naći tako jako uvrijeđeni.
Neprimjereno je to bilo, komentirali su ministri Gledecov govor. Pitanje je što bi njima bilo primjereno. Tko bi bio taj autoritet kojeg bi oni poslušali, kojeg bi uvažili, a ne difamirali zbog iole kritičke riječce, zbog nečega od čega im, eto, na licu nije izrastao prijetvorni smiješak, ispeglan za medijski špegalj? Nema ga. Oni su sami sebi dovoljni. Izgubili su osjećaj da su oni ti koji služe društvu, a ne obratno. Pa nisu oni Gledecu donijeli svoj novac, nisu vadili stotice i tisućice iz vlastitog džepa. Drugi je problem što oni doživljavaju javni novac svojim. U svoju će obranu Hidrine glave reći da one samo brižljivo skrbe kako se troši novac građana, ali to je čista laž. Da o njemu pažljivo skrbe, ne bi ova država bila tu gdje jest, u koruptivno-uhljebničkom kotlu u kojem politika kuha svoje neprobavljive splačine i predstavlja ih kao vrhunske kreacije najboljih chefova.
Mogu oni i bez Đikića
Kad ih opozicija izgrdi, onda je u ministarskim glavama riječ o jeftinom politikantstvu. Kad im građani nešto spočitaju, onda govore o neshvaćanju. Kad ih mediji kritiziraju, spominju senzacionalizam. Kod njih jedini autoritet ima Crkva. I to ne vatikanska središnjica, nego njena hrvatska poslovnica. A i ona samo kad spominje negativnosti bivšeg sistema i zaziva još konzervativniju platformu ovog društva.
No, što je s odnosom Vlade, odnosno ministara prema znanstvenicima? Nije li taj odnos najbolje sažet u protjerivanju i ograđivanju od Ivana Đikića? Treba li nakon toga trošiti riječi ne bi li objasnili što vlast misli o takvim ljudima, znanstvenicima svjetskog kalibra? Najbolje je ovdje citirati Đikića, njegov stav o društvenoj klimi u Hrvatskoj koji je izrekao lani u razgovoru za Novi list.
- Rekao bih da u Hrvatskoj ne postoji odgovornost sustava koji će štititi stručnjake da se mogu fokusirati na svoj posao, napredak znanosti i medicine. Takva moralna kriza našeg društva koju viđamo od vrtića do bolnica ugrožava Hrvatsku, i mislim da je budućnost i opstanak Hrvatske puno više ugrožen takvim stilom ponašanja koji je danas dominantan nego nedostatkom novca. Novac će se moći nadoknaditi, ali gubitak ovakvih stručnjaka i gubitak mladih koji odlaze neće. Moramo biti svjesni da danas u Hrvatskoj živi manje od 4 milijuna ljudi, te nedostaju stručnjaci u gotovo svim društvenim i gospodarskim disciplinama. Hrvatska postaje sve više uslužna zemlja za druge, a manje inovativna i kreativna zemlja mladih i talentiranih ljudi. Stoga ne čudi da smo na začelju EU-a po većini kriterija uspješnosti.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
