U povodu Međunarodnog dana borbe protiv homofobije, transfobije i bifobije, u Zagrebu na Zrinjevcu postavljena je klupa u duginim bojama koju je ubrzo u crno prefarbao nepoznati muškarac. Vrlo brzo se na društvenim mrežama pojavila informacija kako se "umjetnik" zove Zdravko te kako je cijelu akciju počeo pripremati odmah po saznanju da će se klupa postaviti. Ako je istina da se Zdravko pripremao i da nije riječ o trenutku inspiracije nego smišljenom aktu, postavlja se pitanje je li on umjetnik ili vandal?

Ustanoviti takvo što je uzaludan posao, kao da pokušavaš nacrtati kameleona, nikako strefiti boju, kreneš, a on se iz crvenog pretvori u crnog. Bilo je toga uvijek, nije da nije, mijenjali su boje i ljudi, no to nije utjecalo na umjetnost. Uglavnom, umjetnica mora biti Zdravko; malo hitan na Euroviziju jer ju je nemoguće zaobići, bilo je veselo, ali Hrvatska nije ušla u finale, mi smo tek ušli u fazu potpunog turbo folka. Turbo folk je glazba za one kojima je slon prdnuo u uho, a koji žele uživati u milozvuku.

No, vratimo se Zdravku i njegovom farbanju klupe. Osjetljiva je tema rodne ravnopravnosti, o svemu se možete šaliti, ali o tome se smije niti izmisliti vic, niti je poželjno satirički se osvrnuti na tu temu. A ravnopravni smo? Može Mujo, može Haso, ali ne diraj u ovu temu.

U Puli je još uvijek sve super, cvjeta cvijeće i u naše preduzeće. Gradonačelnik, direktor, pisac i humanitarac mogao bi se kod Slučaja Lungomare pozvati na kompromis pa neka obje strane budu nezadovoljne. Zašto da samo jedna strana pati? Koliko se sjećam, bilo je govora da će građani on-line moći postavljati gradonačelniku pitanja o gradskim aktualnostima, no ja to ne mogu naći. Postavio bih pitanja za prijatelja, ne za sebe. Kao što smo nekada u videotekama uzimali porniće za susjeda, tako danas pitamo političare nešto za susjeda. Kažeš, ma nije za mene, treba mi za susjeda, on ne koristi internet.

U Fažani je isto sve k'o u važu za sardele, sve pod livelom, osim što je pod istragom jedna gradska firma, ali to je ništa, kao da se među sardelama nađe jedan sardon. Beznačajno, baš kao i vodeća stranka u tom malom pitoresknom ribarsko-turističkom gradiću. Mislim, sve su stranke beznačajne, važni su samo pojedinci. Da bi čovjeka upoznali, treba mu dati vlast, a da bi ga još bolje upoznali treba mu vlast oduzeti. Tako nekako glasi mudrost koju sam pokupio negdje usput. Evo, neki dan razmišljam i skužim kako ustvari poznajem petoricu pulskih IDS-ovaca, razmišljam, provučem dlanove kroz kosu i ništa, Cvek, Glušac, Lerotić i Banana. Fali peti, nema ga, opet dlanove kroz kosu i skužim da nemam kosu. E, to je IDS, mislim da se i njihovi birači osjećaju isto.

Sada ću ponovno rečenicu započeti svojom omiljenom poštapalicom. Elem, u Hrvatskoj ništa novo, predsjednik Milanović i dalje žestoko udara, samo mijenja mete. Nakon susjeda na red su došle Finska i Švedska i njegov stav - "Nećete u NATO, niste ni prije" - postala je vijest u cijelom svijetu. Uznemirio je i staro i mlado i nastao je Cirkus Colorado, nemaš pojma 'ko kome replicira i 'ko je veći izdajnik. Stvarno nam je malo trebalo da se nađemo u situaciji da shvatimo kako živimo u zemlji izdajnika, da je svatko tko je mogao barem jednom izdao, da je svatko tko je mogao odao sve tajne i da nije pitanje jesmo li izdajnici nego koliko je 'ko toga izdao.

Jedva čekam da se napravi lista izdajnika, službena, ne neka ofrlje, baš ono, lista iza koje će stajati HDZ. Oni su jedini kojima birači vjeruju i nakon Sanadera. Kako bi rekao Ilija Ćvorović, ti si neki veći izdajnik…

Samo je pitanje dana kada će se naš Zoka obračunati s onim vanzemaljcima koje je neki dan spomenuo američki kongres. On je vjerojatno u svojoj glavi već složio priču kako su ti letovi nepoznatih letećih objekata zapravo neke letjelice iza kojih stoji ministar Banožić, da ga jebeš, ne može ništa bez njega i njegovih klipova. Bane je omiljena predsjednikova tema.

U susjednoj Srbiji najavljuju električno vozilo za sitnu raju koje su već nazvali Strujadin i koji bi uskoro trebao u proizvodnju. Bit će ludo i nezaboravno. Kotač povijesti sada se pokreće na struju, bar se to zna, ali pitanje je do kada? Tko prvi djevojci, njegova djevojka. Zamišljam Strujadina koji se nađe na cesti Bratstva i jedinstva i koji stoji na zaustavnoj traci bez goriva. Već vidim naše komšije s kolektorima na krovu kako naslonjeni na Strujadina čekaju sunce, slamčica u ustima, na haubi deka, slaninica, paradajz i gledanje u nebo.

Nekada je Foškera na TV Novi imala emisiju "Od subote do subote", a evo ja sad u Glasu Istre imam kolumnu od nedilje do nedilje. Žao mi je što nisam mogao biti na fešti od kobasic na kojoj su se ufotkali Serđ Valić i Njonjo, to je takav melem na ranu za sve nas koji volimo kobasice, Istru, dobru kantu, veselje i zdravlje. Imam dojam da nitko nije Njonji objasnio da je Serđo istarski Thompson i da treba biti oprezan kod fotkanja. Šala, naravno.

Za kraj ona legendarna da je pravda spora, ali dostižna. Žena je u Rijeci nakon trideset godina dobila spor protiv Hrvatske zbog nezakonitog otkaza. Problem je u tome što se ona više nema gdje vratiti, ali i da se vrati, trebali bi napraviti DNA analizu da se dokaže da je to ona. Malo se u tih trideset godina promijenila, a i dosta kolega joj više nisu među živima.

Povezane vijesti

• ORDINACIJA DR. FRICA: Doktor za rock and roll
• ORDINACIJA DR. FRICA: Evviva il turismo e la liberta
• ORDINACIJA DR. FRICA: Pomorsko vrlo dobro na odlično