Nakon tragične nesreće na Istarskom ipsilonu pojavili su razni komentari, a najbizarniji je onaj koji odgovornost prebacuje na Državu koja na nove automobile, koji imaju četiri i pet zvjezdica za sigurnost po Euro NCAP-u traži da se plate enormna davanja, kroz četiri porezne kategorije: poreza na porez: u osnovnoj cijeni, odnosno marži (za troškove poslovanja), PDV-u od 25 posto, PPMV-u (trošarini) i godišnjem porezu uzima oko pola ukupnog.

Da je, kažu, nesretnik vozio novi automobil niže klase (B-segmenta) s pet zvjezdica za sigurnost po Euro NCAP-u, nesreća se vjerojatno ne bi ni dogodila. Automobil bi uočio napuštanje trake te počeo istodobno upozoravati i kočiti, a kad bi "pametno" upravljačko računalo, temeljem radarskog signala i brzina utvrdilo rizik sudara, aktiviralo bi maksimalno kočenje.

Dakle, umjesno nestručnog, nerazumnog i nacionalno štetnog višestrukog oporezivanja najsigurnijih vozila, koja sama sprječavaju velik udio nesreća, te umanjuju posljedice treba hitno, kako mudri komentator preporuča, za nova vozila koja imaju pet Euro NCAP zvjezdica za aktivnu i pasivnu sigurnost trošarinu (PPMV) i posebni godišnji porez, smanjiti za 50 posto te uvesti dodatni bonus od 10 posto na autoosiguranje, a za stara i nesigurna vozila treba uvesti progresivni malus na autoosiguranje. Zanimljivo. Ne treba biti previše mudar da se zaključi kako bi svatko poželio novi automobil niže klase (B-segmenta) s pet zvjezdica za sigurnost po Euro NCAP-u, kada bi za to imao novaca.

Stvar je u tomu da Hrvati, a posebno hrvatski umirovljenici nemaju novaca da si priušte novi automobil i zato voze "lijesove na kotačima". Nije toliki problem što država traži velika davanja na nove automobile koliko to što su u Hrvatskoj male plaće i još manje mirovine. Kada bi se isplaćivale više plaće, kada se ne bi dio isplaćivao preko računa, a dio u novcu, kada bi radnici dobivali zaposlenje za stalno i postali kreditno sposobni možda bi čak uspjeli uštedjeti za novi automobil s pet Euro NCAP zvjezdica.

Troškovi života normalne obitelji, čiji članovi strahuju za radna mjesta i mjesečnu plaću, u Lijepoj našoj su toliki da si bez zaduženja, koje može opasno opteretiti obitelj, rijetki mogu priuštiti novi automobil. Najveći su naš problem male plaće s kojima prosječni Hrvati ne mogu zadovoljiti potrebe kakve im nameće suvremen način života. To je glavni razlog zbog kojeg se ljudi iseljavaju. Tako ovih dana čitam o jednoj našoj mladoj obitelji koja se preselila u Njemačku. "Radio sam kao poštar, otpadale su mi noge, ali za dvije godine kupili smo stan", kaže mladi otac, dodajući: "U našoj zemlji ne daju nam da radimo i zaradimo".

Uvjeren sam kako je u ovoj rečenici sažet i problem sigurnosti automobila, demografije i mnogo toga o čemu se piše i govori, ali dok nema materijalne sigurnosti zadovoljnih građana ne može se računati niti na druge aspekte sigurnosti, a svaki od njih ima svoju cijenu. Dakle, svatko je siguran onoliko koliko može platiti. 

Povezane vijesti

• Umijeće života: Otac i vanbračno dijete
• Spašavanje vojnika Mezulića
• Nova opcija za spas Istre 1961