Bio je 31. srpnja 2004. godine. Vruće, mnogi su došli s plaža. Pula ljeti nudi mnoštvo kupališta i više-manje skrivenih mjesta za kupanje, nudi zabave, razonode. Ljudi ovdje stalno nešto kukaju, ali standardi na koji su naviknuti i u tom smislu, ljetnom, su visoki. Treba pitati samo one koji dolaze i to skupo plaćaju, kako nam zavide na onom što je nama besplatno, i nadohvat ruku. I volje.

Dakle, tog dana je Uljanik, koji tjedan prije prozvan Pula 1856, dočekao prvu domaću utakmicu kao prvoligaš.

Kada smo svjedočili prvoj povijesnoj utakmici pulskog kluba u Prvoj ligi, 1992. godine, ondašnja Istra debitirala je na Poljudu. I prvi gol bilo je djelo Igora Pamića. Dvanaest godina kasnije debi Uljanika (Pula 1856) dogodio se opet na Poljudu. I opet je gol dao Pamić, ali Manuel, Žminjac od 17 godina, kojeg je u vatru poslao upravo Igor Pamić kao trener. Dok se 1992. izgubilo 1:3, 2004. godine bilo je na Poljudu 1:1! Kao što sam prvi put Istre dočekao sa skepsom što može u prvoligaškoj konkurenciji, nakon godina provedenih u 4. rangu natjecanja bivše Juge, tako je bilo i skepse što može Pula 1856, kao novi klub, ali starih (financijskih) limita, učiniti kao prvoligaš. Bod u Splitu bio je pozivnica gledateljima, kojih se na Verudu natiskalo 3.500 da bi vidjeli domaći debi, i to protiv Dinama. Među njima bilo je zanimljivih gostiju.

Da ne povjeruješ

Zlatko Kranjčar je tek postao izbornik, i uz pratnju asistenta Tomislava Ivkovića stigao je na Verudu pogledati i svoga sina Niku, tada kapetana Dinama. Nije bilo mjesta na tribini, pogotovo ne VIP, pa je domaćin smjestio Kranjčara na betonski plato iza klupe Dinama. U posljednji tren stigao je i Slaven Bilić koji je tada preuzeo mladu reprezentaciju. Zajedno smo se smjestili na desnoj strani betonskog platoa, iza klupe Pule 1856. No, kako je utakmica poprimila neočekivane tijekove, kretao sam se stalno lijevo-desno, kako bih vidio reakcije klupa i akcije na toj strani. Na terenu je frcalo na sve strane.

Gosti su poveli preko Ljubojevića u 42. minuti, ali osjetilo se već prije da je Pula ravnopravna. Štoviše, djelovala je i opasnija, što je već u 43. minuti potvrdio izjednačenjem Deranja. Isti igrač je u 54. doveo pulske plave u vodstvo, da bi neuhvatljivi Asim Šehić u 61. minuti povisio na 3:1! Išli su domaći igrači kao navijeni, Šehić i Jerneić neuhvatljivi za dizel obranu Dinama, pogotovo kada je ušao i Manuel Pamić.

No, iskustvo je jako važna stvar u nogometu, kao i životu. Modri iz Zagreba su iskoristili umor Puljana i preko Ljubojevića (76') i Zahore (83') poravnali su rezultat. Na kraju su skoro i pobijedili, ali to ne bi bio pravedan rezultat za Puljane. Ostalo je 3:3. Iz tog dana pamtim razgovor kojeg sam vodio s Nikom Kranjčarom na parkiralištu Verude, pred autobusom Dinama. Bio je ljut na trenera Jurčevića, bio je općenito ljut na stanje u klubu, što će nekoliko mjeseci kasnije dovesti do traumatičnog prekida suradnje mladog kapetana i Dinama, te bombastičnog mu prijelaza u Hajduk za 1,5 milijuna eura. Te sezone Pula 1856 će zaključiti sezonu na 4. mjestu lige za ostanak, u kojoj je prvi bio Dinamo, senzacionalni akter skupine koja se u Zagrebu kolokvijalno zove drvena liga. Sezonu kasnije započela je najavljena dominacija Dinama, koja traje do danas.

Da se vidjeti

Pula 1856 ostala je dio prve lige tri sezone, a onda je neočekivano ispala kada je izgledalo da će sigurno zaključiti sezonu u sredini lige 12 (33 kola). No događale su se čudne stvari, novaca nije bilo, mijenjali su se treneri i uslijedio je poznati pulski nogometni kolaps. Deset godina od ispadanja Istre, uslijedilo je ispadanje Pule. Dalo se međutim nazrijeti da to neće biti dugoročni odmak od prve lige. Klub je stabilizirao Darko Jergović i nakon dvije godine klub se, sada pod imenom Istra 1961 vratio u Prvu HNL. Ovaj put je debi bio s Dinamom u Maksimiru i "zeleno-žuti" su izgubili čak 1:7. Sezonu Lige 16 okončali su na 11. mjestu i zadržali status. Iduću godinu debi je bio s Hajdukom u Splitu, i tamo se izgubilo 1:6! Bile su to naznake drugih vremena, u kojima su klubovi napredovali, i više nije bilo tako jednostavno parirati ni manjima, a kamoli većim klubovima. Istra je završila sezonu 15., i trebala je ispasti, ali je zbog uskraćivanja licenci Pomorcu i Gorici ispao samo posljednji, HD. Uz prvu privatizaciju (Ščeglov) klub se u dvije sezone stabilizirao, bio je izvan opasnosti od ispadanja, i dao naslutiti iskorake. No, uz Ligu 10 od 2013. godine počele su kudikamo teže borbe, izazovi i kronični problemi s financijama. Do 2018. trajala je ta borba za ostanak i opstanak, i kada se činilo da će izvanredni napor momčadi i trenera Raić-Sudara, koji su izborili ostanak, biti uzaludan, jer nema zainteresiranog vlasnika, dogodila se Baskonia-Alaves. Od ljeta 2018. klub više nema financijski nemir i ima osiguran opstanak, odnosno financijsku stabilnost i perspektivu. Tko bi mogao misliti da će tim rješenjem doći do kroničnog nemira oko ostanka u ligi.

Kad je 2003. godine ovaj klub, kao drugoligaš igrao finale Kupa, protiv Hajduka, bio je to povijesni doseg. U kojem je bilo jasno da Puljani nemaju šanse s "bijelima". Osamnaest godina kasnije Istra 1961 u jeku pandemije i opetovane borbe za ostanak, opet ostvarila finale Kupa. I na utakmicu u Veliku Goricu, protiv danas super moćnog Dinama, ispraćena je kao statista za novi pobjednički film zagrebačkih "modrih". Nakon desetak minuta vodenog dvoboja činilo se da će to biti još jedan horor za Puljane, slično onom 1:7 u Maksimiru. Nakon 3:0 za Dinamo u 33. minuti to je djelovalo sigurnim hororom. I mnogi su jedva dočekali omalovažiti Istru, igrače, struku, sve što ima veze s pulskim klubom, mnogi su se nadali da bi nevrijeme moglo prekinuti utakmicu, jer brukaju se "zeleno-žuti".

U drugi dio, s prekrasnim koliko mokrim dresovima igrači Istre ušli su s drugačijim govorom tijela. I pristupom igri. I kad je Japanac Hara, koji je dočekan podsmijehom kao da je lik iz Pokemona, u dvije minute dva puta poentirao, eto ti promjene "vremena". Bez obzira što je Dinamo povisio na 4:2 autogolom nesretnog Šutala, inače ponajboljeg igrača Istre ove godine, "zeleno-žuti" su nastavili napadati i podsjetili su gardom na onaj debi s Dinamom 2004. godine.

Podsjetnici za sutra

Kao i tada osjećaj je i protiv ovog (pre)jakog Dinama bio da se može. I Gržanov gol za 3:4 potvrdio je da se sve preokrenulo. Da golman Zagorac nije odlučio svoju grešku za jedanaesterac "oprati" bravurozno obranom Gržanovog šuta u rašlje za 4:4, tko zna gdje bi ta priča iz Velike Gorice završila. No, nije ni presudno, jer Dinamo je toliko nadmoćan da bi na kraju pobijedio. Ono što je za Istru važno to je da je u tih 45 minuta dovela u veliku nervozu Dinamove igrače, trenera, klupu, upravu u VIP-u i razne druge likove. Tih 3:3 u nastavku je pokazatelj koliko može dobro i hrabro odigrati ova škvadra. I, po meni, trebala je ona riješiti ostanak već prije, a ne drhtati u posljednjem kolu i realno riskirati da od večeras bude drugoligaš. Ono što izaziva zebnju je činjenica da je i 2007. godine izgledalo da je Istra blizu ostanka i da ima momčad koja to može odraditi 4-5 kola prije kraja. Dogodio se pad.

U Osijeku će biti teško izboriti bod(ove). Što ako se dogodi rasplet koji će Istru 1961 poslati u drugu ligu? U gornjim redovima možete nazrijeti nekoliko podsjetnika za realnije procjene perspektive. Prije svega, ako se ispadne bit će to krivica samo Istre 1961 i sportskog sektora rukovođenog iz Vitorie. Kada je klub bio u nemjerljivo težim financijskim i organizacijskim uvjetima, bez stadiona i uvjeta rada, on se domogao Prve lige (2004.), vratio se u Prvu HNL (2009.), i oporavio se kad je trebao ispasti (2012.). Što znači da uz svu tugu i gubitak vremena u drugoj ligi, Istra 1961 ima stabilnost i snagu koji će je, i pored loše sportske politike vlasnika, u drugoligaškoj konkurenciji činiti najjačim. Drugim riječima, kako je bilo nekad tako bi bilo i sada, igrao bi se nogomet i dalje. Ono što je bitno naglasiti, ako Istra ostane u prvoj ligi, uz trenutno zadovoljstvo takvim raspletom, ništa se neće promijeniti u doživljajima ako vlasnici ne promijene sportsku politiku. U kojem smjeru, više nego dovoljno govore odnosi od 3:3 prije 17 godina, do ovog simboličkog kup 3:3 dosega u Velikoj Gorici. Baskonia-Alaves mora promijeniti sportsku politiku u Istri. Ako to shvate, bit će to najbolji rezultat ove sezone, neovisno o rangu kojeg će igrati od srpnja.

Povezane vijesti

• Protestni "mali" izbori
• Zločin s ukorom
• BILJEŠKA IZ GRADSKE SVAKODNEVNICE: Posao i strast