Prelistaju li se 'stare' novine, one od prije godinu dana, uočit će se velike promjene. Dok je tada glavna tema bio kovid, smrtonosni virus koji je harao svijetom, danas je to rat u Europi, Ukrajini. Ali, jedna zemlja, Kina, je izuzetak. Danas je u toj velikoj zemlji kovid tema broj 1, iako se, naravno, u njihovim medijima to previše ne spominje.

Kinezi slikovito opisuju život u protekle dvije, tri godine, kada su iz svojih stanova izlazili, kako navodi The New York Times, kao piloti zrakoplova prije polijetanja. ”Maska: provjerite. Antivirusno sredstvo za dezinfekciju ruku: provjerite. Zeleni kod na mobitelu: provjerite. Hrabrost da uopće izađete van i ne upadnete u zamku iznenadnog zatvaranja: provjerite”.

Prisilne karantene

Kineski model 'nultog kovida' davao je rezultate, bilo je relativno malo zaraženih, a virus se nije širio. Naredbom KP Kine. Veliki gradovi su bili praktički zatvoreni, putovanja smanjena na minimum, kontrole nevjerojatne. Oni koji su imali nesreću da su 'uhvatili' virus bili su zatvoreni u ogromne sportske dvorane prepune kreveta, gdje su svjetla danonoćno gorjela. Ako se u nekom šoping centru pojavila samo jedna osoba za koju se posumnjalo da ima virus, svi bi završili u prisilnoj karanteni. Osim onih koji su pobjegli u posljednji tren, sve dok vrata trgovina nisu zatvorena.

Mnogi su, po svjedočenjima koja se ovih dana mogu pročitati u svjetskim medijima, u karanteni proveli po nekoliko mjeseci, odvojeni ili odvedeni od obitelji. Bilo da se radilo o domaćim ljudima ili strancima. Mnogi koji su sjedili po kućama ostali su bez hrane i nužnih potrepština, nisu mogli doći do bolnica zbog drugih problema, a kućni ljubimci su umirali, jer nije bilo uvjeta da ostanu na životu.

Sveprisutni državni zdravstveni radnici krojili su živote milijuna Kineza, iza plastičnih štitnika i naočala, a strani mediji pišu da su izgledali kao roboti iz filmova. Tako je bilo sve do trenutka kada, u općoj partijskoj euforiji zbog trećeg mandata Xi Jinpinga na čelu kineskih komunista, nekoliko hrabrih ljudi iz kineske provincije nije izašlo na ulice. Otpor prema 'nultom kovidu' buknuo je svom snagom, pa se partijski vrh prepao, povukao rigorozne mjere, a virus se počeo širiti nezaustavljivom brzinom. Danas od kovida obolijeva armija ljudi, bolnice su prenatrpane, mrtvačnice prepune. To je kineska stvarnost u borbi protiv kovida.

U Europi malo tko više spominje kovid. Maske su prošlost, a nema ni dramatičnih upozorenja liječnika i eksperata da se spriječe božićna okupljanja ili da se izbjegavaju masovni dočeci Nove godine. Uz svu dobru volju nismo pronašli doslovno niti jedan tekst u vodećim europskim novinama na temu kovida. Zaboravljena priča.

Divlja karta

Veću pažnju je u vodećem talijanskom listu ”Corriere della Sera” pobudio tekst ”Maria Basso, starica koja je umrla u

Cataniji i misterij njenog posljednjeg tanjura sa špagetima”, nego bilo kakva informacija o tome što se zbiva sa Omikronom.

Ni britanski se mediji više ne bave epidemijom u svojoj zemlji, ali pozorno prate što se događa u Kini. ”Guardian” tako najavljuje mogućnost da zaraza kovidom dovede u pitanje i globalni razvoj i navodi da Amerika Kini nudi pomoć stručnjaka u situaciji kada bi više od milijun ljudi moglo umrijeti od posljedica zaraze virusom. Tako se može saznati i da više stručnjaka Svjetske zdravstvene organizacije tvrdi da je možda prerano proglasiti kraj pandemije, jer se razorni val iz Kine ipak može vratiti i drugdje.

- Jasno je da smo u sasvim drugoj fazi pandemije, ali taj val koji čeka Kinu je divlja karta, kaže jedan od stručnjaka Svjetske zdravstvene organizacije, bez obzira što Tedros Adhanom Ghebreyesus, šef te organizacije, predviđa kraj pandemije. Isti onaj koji nije upozorio ni da je počela. Konačna odluka očekuje se krajem siječnja.

I dok Francuzi 'oplakuju' drugo mjesto u Kataru, a Macron priprema užarenu mirovinsku reformu, o kovidu više nitko ne govori. Ipak, oprez je ostao među građanima pa je u velikom porastu kupnja testova u ljekarnama. Prije nego što se ide u posjet staroj baki ili djedu, Francuzi, zlu ne trebalo, rade test, a mnogi smatraju da će hladni dani u siječnju donijeti nove probleme i sa 'dobroćudnim' Omikronom. Pa tako i preporuka da se i dalje nose maske na mjestima gdje je puno ljudi.

Bečka gripa

Austrijancima je trenutačno zanimljivija informacija da je Stefan Bachmann postao novi ravnatelj Burgtheatra u Beču, kao nasljednik Martina Kušeja. A u susjednoj Austriji rekordan je broj oboljelih od gripe, samo u Beču 34.000, što je dosad nezabilježen rekord. Val infekcije došao je mnogo ranije nego inače, a nikome nije jasno je li to povezano s odlazećim kovidom ili ne. U svakom slučaju sada bolje prolaze oni koji su zaraženi Omikronom, nego oni koje je pogodila gripa.

Nijemci su zaokupljeni fenomenom Elona Muska i pitaju se tko stoji iza ovog antipatičnog čovjeka koji je najavio da će se povući kada nađe za sebe 'glupu zamjenu'. Novinari njemačkih listova opširno pišu o putovanju Zelenskog u Bijelu kuću i portretiraju Jane Fondu, koja je usprkos godinama i bolesti zadržala optimizam, ali o kovidu nema mnogo riječi. Ni Španjolce taj virus više ne zabrinjava, znatno je važnija tema koliko je sve poskupjelo uoči Božića.

Igra mačke i miša, kovida i znanstvenika, bliži se kraju, ali ipak još uvijek nije gotova. Cjepiva su nekima donijela milijarde, a još uvijek ne znamo koliko su bila efikasna. Naslušali smo se svega, pa otuda i dilema da znanstvenici baš i nisu svemoćni. Sada se radi na univerzalnom cjepivu za kovid, bez obzira na to hoće li se pojaviti nove varijante i mutacije. Prošli smo Deltu, dočekali Omikron, svjedočili prosvjedima, brojali, nažalost, mrtve, raspravljali o dugoročnom posljedicama kod oboljelih.

Sve smo to prolazili i u Hrvatskoj, od toga da je politika proglasila 'pobjedu' nad virusom, neposredno prije nego što je sve eruptiralo. U Hrvatskoj, gdje ništa ni ne može bez politike, vodili su nas kroz kovid pandemiju tako da smo završili na poraznim mjestima po broju umrlih u odnosu na broj stanovnika. Danas je sve to zaboravljeno, nema više testiranja, nema više svakodnevnog objavljivanja brojki u medijima, nema više toliko onih koji sumnjaju u cijepljenje. Nema više ni onih iz redova politike i lokalnih moćnika koji su bili u prvom redu za cijepljenje dok cjepiva još niti nije bilo.

Sve smo zaboravili, sada se lomimo oko pomoći Ukrajini, slušamo prepucavanja predsjednika i premijera, sve one hrvatske priče kojih nismo bili pošteđeni ni u vrijeme pandemije korone.

Povezane vijesti

• Najteža bitka Andreja Plenkovića
• Svatko danas Franju Tuđmana KORISTI KAKO MU ODGOVARA
• NAKON PRVOG TRIJUMFA MLADOG PETEA BUTTIGIEGA U IOWI Može li Amerika dobiti i gay predsjednika?