Recentno osnivanje stranke Socijaldemokrati nije izazvalo preveliko uzbuđenje u političkoj areni iako se radi o skupini koja broji najveći broj opozicijskih parlamentarnih zastupnika. Klub Socijaldemokrata okuplja 18 zastupnika, od kojih je 13 prešlo u istoimenu stranku, dok su ostali nesvrstani. Navodno, neki bi natrag u SDP čiji je SD najnoviji derivat, dok bi drugi pričekali kraj mandata i političke karijere bez stranačke iskaznice.

Osnivanje nove stranke sa starim, dobro poznatim licima ipak je izazvalo pažnju analitičara i pomnijih pratitelja zbivanja u hrvatskoj politici zbog dvaju zanimljivih izjava predsjednika Socijademokrata Davorka Vidovića koje je predstavio kao temelj politike svog aktualnog političkog projekta. Kritizirajući SDP – na čije članstvo i biraštvo SD očito računa – Vidović je izjavio da Iblerov trg posljednjih desetak godina nije bio socijaldemokratska stranka. Kao drugo, ustvrdio je kako postoji prazni prostor na lijevoj strani političke arene – bez obzira na Možemo! i druge stranke ljevice koje na njemu djeluju.

Stajališta Socijaldemokrata koji su, poput Vidovića, do prije nekoliko mjeseci bili članovi i saborski zastupnici, odnosno lokalni dužnosnici Socijaldemokratske partije, da je Ibler još od 2012. odustao od socijaldemokratske politike postavljaju pitanja – a što su oni onda tamo radili? Ako je još Zoran Milanović kao šef SDP-a odustao od socijaldemokracije, zašto SD nastaje tek 2022. godine, kada je prostor na ljevici ispunjen, a ne "prazan" kakvim ga oni vide?

Drugim riječima, osnivači SD-a bili su socijaldemokrati i kad SDP nije bio socijaldemokratski, kako sami kažu, ali to se njima samima isplatilo. To ne kažu oni, nego svi oni koji nisu slijepi pored zdravih očiju. Nakon poraza od frakcije koju vodio Peđa Grbin, za čiji uspon na mjesto predsjednika SDP-a neospornih zasluga imaju Zoran Milanović i Ivan Račan, krupni sin velikog i znatno sposobnijeg oca, došlo se do zaključka da pravi socijaldemokrati stanuju u glavama Davorka Vidovića i Davora Bernardića te su, posve demokratski, nakon stranačkog raskola napravili udrugu i stranku Socijaldemokrati.

Ali, ta stranačka tikva ne dolazi na prazno bunjište. U međuvremenu su, uz SDP koji "nije socijaldemokratski", narasle stranke Možemo!, Nova ljevica, Radnička fronta, Orah, regionalne inicijative poput Zagreb je naš! i Za grad!, politizirale su se udruge poput Zelene Istre, na ruševinama SDP-a Dalmacije osnovana je nova Dalmatinska akcija... Obnoviti se mogu i Hrvatski laburisti, a ne treba ni zaboraviti ni regionalne stranke poput IDS-a koje privlače birače ljevice.

Dakle, Socijaldemokrati ne dolaze na "prazan prostor" ljevice gdje ih čekaju fotelje na lijevoj strani sabornici. Čeka ih borba sa SDP-om koji je u padu, ali ima vjerno (i najstarije) biračko tijelo, te utakmica s Možemo! i drugima za koje glasaju oni koji su odavno izgubili povjerenje u Iblerov trg. A to znači i u Vidovića i Bernardića koji su bili SDP-ovci, dok sada smatraju kako su značajna novost na političkoj sceni.

Povezane vijesti

• Olaka obećanja pod maglom Bruxellesa
• Politički novi val
• Krhka vlast u teškim vremenima