Očigledno je nadvijanje ustaškog zloduha nad Hrvatsku "registrirano" u drugim državama Europske unije, ali i šire (SAD), te su zbog toga reagirali veleposlanici nekih stranih zemalja kod predsjednice Republike.

Posebno je bio uočljiv dolazak posebnog izaslanika američkog State Departmenta zaduženog za pitanje holokausta, Nicolasa Deana, nakon čega su, istog dana (11. travnja 2016. godine) uslijedile izjave predsjednice Kolinde Grabar Kitarović, predsjednika vlade Tihomira Oreškovića. U tim su izjavama deklarirali svoja antifašistička uvjerenja i osudu NDH. Očito su bili pozvani na red, djelovali su zbunjeno, usiljeno i neuvjerljivo.

I nakon toga je Josip Juratović, zastupnik u Budestagu, za Jutarnji list (20. travnja 2016. godine) izjavio kako je: "...Hrvatsko desničarenje strašno iritantno ne samo njemačkoj politici nego i široj javnosti Europe..."

Strani mediji pišu o govoru mržnje i ustašluku u Hrvatskoj, Europska unija, te strani diplomati zbog tih pojava izražavaju zabrinutost. Prilikom posjeta u Zagrebu (od 25. do 29. travnja 2016. godine) povjerenika Vijeća Europe za ljudska prava Nilsa Muižnieksa, isti je izjavio između ostalog, kako su u Hrvatskoj na udaru pluralizam i socijalna kohezija, mediji, na pojavu relativiziranja ustaštva i NDH, jačanje ksenofobije.

Izrazio je također zabrinutost zbog porasta etničke netolerancije, govora mržnje i drugih oblika zločina iz mržnje, koji se ne kažnjavaju, usmjerenih prema nacionalnim manjinama, posebice Srbima, Židovima, Romima, ali i prema novinarima. Najavio je mogućnost rasprave u Vijeću Europe o tim pojavama u Hrvatskoj.

Vjerojatno je da se ni nakon tih iznuđenih, deklaratornih izjava, na "domaćoj sceni" neće ništa promijeniti, jer se ustaški zloduh i sve ono što je povezano sa njime i posljedice koje su nastale, odvija pred očima, a i uz podršku i podstrek najodgovornijih dužnosnika države, Sabora, Vlade, uključivši i predsjednicu Republike.

Zar nije ilustrativna činjenica da i represivni organi (policija, državno odvjetništvo) ništa ne čine, odnosno ne otkrivaju se počinioci, ne podnose prijave, ne pokreću prekršajni sudski postupci, iako u pravilu spomenuti, ali i neki drugi slučajevi, sadrže elemente prekršaja, kaznenog djela i trebalo bi ih sankcionirati.

Uostalom na tu činjenicu, neprimjene zakona od nadležnih državnih tijela, upozorava u spomenutom intervjuu i bivši predsjednik Ivo Josipović, inače profesor na Pravnom fakultetu.

Osobno smatram da treba, konačno, primijeniti i postojeći članak 325. Kaznenog zakona koji propisuje kazneno djelo javnog poticanja na nasilje i mržnju i predviđa za to kazneno djelo kaznu zatvora do tri godine. Prema mojim saznanjima ta se zakonska norma izuzetno rijetko primjenjuje, iako poticanja na nasilje i mržnju ima u "izobilju".

Neki postojeći propisi, uključivši one iz oblasti prekršaja i kaznenog prava, nisu dovoljno precizni, niti su normirali prekršajnu i kaznenu odgovornost i za neke radnje i učesnike-počinitelje koje bi, pogotovo imajući u vidu sadašnje okolnosti, trebalo inkriminirati.

Tako, na primjer, u Zakonu o sprječavanju nereda na sportskim natjecanjima u članku 4. stavak 1 i stavak 7 propisano je kako se protupravnim ponašanjem smatra;

"...pokušaj unošenja, unošenje i isticanje transparenata, zastave ili drugih stvari s tekstom, slikom, znakom ili drugim obilježjima kojima se iskazuje ili potiče mržnje ili nasilje na temelju rasne, nacionalne, regionalne ili vjerske pripadnosti,

- pjevanje pjesama ili dobacivanje poruka čiji sadržaj iskazuje ili potiče mržnju ili nasilje na temelju rasne, nacionalne, regionalne ili vjerske pripadnosti..."

U članku 5. stavak 4 navedenog Zakona propisano je sljedeće;

"...Kada je za vrijeme održavanja sportskog natjecanja došlo do protupravnog ponašanja gledatelja u većem opsegu, službene osobe organizatora koje vode natjecanje dužne su privremeno ili trajno prekinuti športsko natjecanje..."

Kao što vidimo, vrlo su precizno propisana protupravna ponašanja na sportskim natjecanjima. Također je zakonodavac u tom Zakonu (čl.5. st.4) obvezao službene osobe organizatora koje vode natjecanje da privremeno ili trajno prekinu sportsko natjecanje kada dođe do protupravnog ponašanja gledatelja u većem opsegu.

Iako je bilo puno slučajeva, naročito na nogometnim utakmicama, vikanja (urlanja) već spomenutog ustaškog pozdrava "za dom spremni", kao i vikanja "ubij Srbina", "Srbe na vrbe", te drugih poticanja na mržnju, nasilje na temelju rasne, nacionalne, regionalne ili vjerske pripadnosti, nije poznat niti jedan slučaj da je organizator sportskog natjecanja privremeno ili trajno prekinuo natjecanje.

U Zakonu o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima uopće nije predviđena ni prekršajna odgovornost za organizatora sportskog natjecanja koji nije prekinuo natjecanje, kada su se ispunili uvjeti za prekid. Svakako bi u tom pravcu trebalo predvidjeti kažnjavanje organizatora natjecanja na javnim priredbama, nastupima i slično.

Imajući u vidu činjenicu da je masovno izvikivanje ustaškog pozdrava i drugih radnji kojima se potiče mržnja ili nasilje, postala uobičajena praksa, a da se ne reagira na način kako je to zakonom predviđeno, to bi trebalo propisati i kaznenu odgovornost organizatora sportskih i drugih priredbi koji ne prekine natjecanje, priredbu na kojima dolazi do kažnjivog ponašanja.

*Nastavak u sljedećem broju

Povezane vijesti

• Povijesni revizionizam je vrlo agresivan. Istrani su ponosni na svoje partizane, narodnjake, svećenike, koji su pružili otpor fašizmu, oslobodili Istru od tog zla i priključili svojoj matici Hrvatskoj. PONOSNI SU NA ANTIFAŠIZAM
• KAKO JE ISTRA POSTALA NAJNAPREDNIJA REGIJA TADAŠNJE HRVATSKE: Priča o generacijama Istrana koji su 70-ih godina prošlog stoljeća reformirali Pulu
• "ISTRANIN U VRTLOGU PRAVOSUĐA I POLITIKE" - knjiga Rudolfa Frančule koja ruši tabue o "mračnom dobu komunizma"