Pretkampanja za superizbornu 2024. – koju su neki stranački lideri i stranke započeli već godinu dana ranije – počela je zadobivati svoje oblike. Dok neke stranke i lideri pred birače izlaze pomirljivo, svjesni da nakon izbora nitko neće sam preuzeti vlast, na sceni su i oni koji nastupaju pod parolom "ili mi, ili oni". Takve poruke dolaze i s posve neočekivanih strana, ali sve je jasnije, pogledaju li se preferencije birača koji žele izaći na izbore, da neće biti nove Vlade bez dogovora i koalicija.

Drugi riječima, umjesto politike "sjaši Kurta, da uzjaši Murta", političari će trebati pokazati svu umješnost u sakupljanju parlamentarne većine. Čak i ako izborni prag preskoče samo stranke kojima rejting agencije to prognoziraju, HDZ, SDP, Most, Možemo! i Domovinski pokret, uz zastupnike nacionalnih manjina, može se dogoditi da rezultat bude tijesan i da parola "ili mi ili oni", koju je profinjeni Ivica Puljak izrekao pod zvučnom parolom "ili Hrvatska ili HDZ", neće imati prolaz u bespućima hrvatske politike.

Napokon, s tezom "ili mi, ili oni" izbore je 2015. izgubio Zoran Milanović, tadašnji premijer i šef SDP-a i njegova stranka se od toga nije do danas oporavila. Izgubili su izvanredne izbore 2016. i redovne 2020. godine. Hoće li sada u mogućoj koaliciji s Možemo! imati više uspjeha, tek će se vidjeti. Čak i da pobjede, udruženi primjerice s Centrom Ivice Puljka, neće moći reći da im ne trebaju partneri i koalicijski saveznici, te da su postali "Murta". Ili puljakovska Hrvatska, ili plenkovićevska Hrvatska; zar netko doista vjeruje da bi građani osjetili neke razlike?

Hrvatska će ostati takva kakva je; većinski siromašna, relativno korumpirana, sa sustavima zdravstva i pravosuđa koji slabo funkcioniraju, oslonjena na europski novac i monetarna kretanja u eurozoni. Ostati će politička dosadna zemlja, baš onako kako smo priželjkivali dok je trajao rat za slobodu, tko ga se još sjeća. Da živimo u miru i da nam glavna briga budu kamatne stope, standard i školovanje djece; i to je sada tako bez obzira na Plenkovića, Milanovića, Puljka, Božu Petrova ili Tomislava Tomaševića.

U državi gdje su glavne političke vijesti plitka prepucavanja predsjednika i premijera nitko ne očekuje revolucionarne promjene. Još manje se očekuje kompletna promjena državne politike, koja je ionako postavljena direktivama Bruxellesa koje će slušati svaki izborni pobjednik.

Trenutno, čini se da će na izborima nastupiti prave ili "točkaste" koalicije HDZ-HSLS-HDS, SDP-Možemo!, Akcija za promjene-Fokus-Nezavisna lista mladih, Centar i manje liberalne stranke, IDS-PGS, Domovinski pokret-Hrvatski suverenosti, a sami će ići Most, Radnička fronta, mini desnica, HSS te HSU. Bit će tu i danas izvanparlamentarni umirovljenički blok i druge nepoznatije političke inicijative. Nitko od njih neće samostalno sakupiti 76 saborskih ruku i neće postati Kurta koji će zamijeniti Murtu. Sve kombinacije su moguće; od velike koalicije, do kupovine "žetona", dobrovoljnog i besplatnog pretrčavanja u šator pobjednika ili manjinske vlade s podrškom djela opozicije.

Odluku će donijeti birači koji će se odazvati izbornom zovu, prošli put ih je bilo manje od polovice upisanih u registar birača. Među njima glavnu riječ vode neodlučni. Ali, teško da će povjerovati paroli "ili Hrvatska, ili HDZ" jer je sve to Hrvatska. Izlizane matrice "ili mi, ili oni" odavno više ne prolaze; politika je kompromis i dogovor, a ne dvoboj ovnova na brvnu.

Povezane vijesti

• Olaka obećanja pod maglom Bruxellesa
• Politički novi val
• Krhka vlast u teškim vremenima