Došao je i taj dan – moja podrška pulskom gradonačelniku Filipu Zoričiću! Dobro, možda pretjerujem. Podrška je presnažna riječ. Primjereniji bi bio termin slaganje. Pa ako se već slažu lego kockice, razni ljudi, a slaže se i namještaj u IKEA-i, mogu se i ja s njime složiti. Jednom, eto, samo da ne postane pravilo. Nesumnjivo se radi, pokazat će već bliska budućnost, više o iznimki. Ali neka…Sad se slažemo. Cute, na engleskom, u hrvatskom prijevodu: slatko, dražesno, dozlaboga patetično. Kako god i koliko god se sprdao s našim odnosom, okrunimo taj prelijepi (privremeni) odnos ovom kolumnom nastalom u razdoblju kratkog detanta s ograničenim vijekom trajanja.

Dakle, naš je dragi gradonačelnik, vječno preosjetljiv, inatljiv i na rubu verbalnog ekscesa s neslagačima oko bilo čega kad se radi o mišljenju suprotnom njegovom, ovog puta, govoreći o Možemo! Pula i njihovom protivljenju gradnji hotela na Lungomareu, baš pogodio u sridu. Poručio im je da su oko organizacije referenduma i postavljanja teze o neprihvatljivoj gradnji turističkog hotela koji bi na svom terenu trebao financirati srpski ulagač Dragan Šolak do boli licemjerni.

"Oni govore protiv turizma, a uredno njihovi predstavnici, politički partneri i zagrebački savjetnici imaju i rentaju vile vrijedne stotine tisuća eura". Ukazao je na dvostruke kriterije možemovaca, aludirajući na neke viđenije zagrebačke face iz te platforme koji su protiv turističke investicije na Lugomareu, ali im nije mrsko u Istri napraviti kuću pa to iznajmljivati i kupati se u bazenu punom vode početkom sezone i novca na njenom kraju. Dodao bih da mnogi od njih, možemovaca i njihovih pristalica, rentaju stanove i apartmane, iseljavaju iz pulskih nebodera i sezonski sele u garaže ili na Fratarski kako bi u džep utrpali turističku kintu. Sebi i svojima pravo zarade na takvom turizmu ne odriču. To može, no pravi, hotelski, i to ne kao greenfield, već brownfield investicija, na čemu inače inzistiraju, na Valkanama neće proći. Non pasaran. Ne svi, ali mnogi možemovci su, ustvari, pseudorevolucionari željni financiranja svog životnog standarda preko nekog oblika turizma, a najviše najma stambenih kvadrata zbog čega su, ako ćemo pravo, izdali ideale svoje revolucije. I oni se prodaju za turističke, rekao bi pokojni Tuđman, "judine škude". Znaju možemovci da za ideale ginu budale. Upravo zato nitko od njih neće propustiti priliku zaraditi od najprimitivnijeg oblika turizma – rentijerstva. Skužio je to i Zoričić. Otišao je prema njima još korak dalje: "Zar su imovina i bogatstvo dobro samo ako je njihovo? To nije niti će biti nova politika, a kamoli ljevica", efektno je poentirao pulski gradonačelnik. I još je možemovce i njima srodne nazvao „kavijar ljevicom“. Zanimljiv oksimoron kojim je želio reći da prava ljevica ne ide uz bok kavijaru, već se topi u parizeru, polucrnom kruhu i jeftinoj pivi.

E sad se Zoričić razgoropadio. Krenulo ga je. Odvažno provocira i poziciju i opoziciju s pitanjem o izborima za Gradsko vijeće. Poput ekstatičnog Zdravka Mamića: "Ajmoooo…!" Uvjeren u svoju trenutnu političku snagu želi nove izbore i preslagivanje većine. Namjerava stvoriti novu arhitekturu odnosa koja će mu ići u prilog i s kojom će vladati bez stalnih podmetanja možemovaca. Realno je da on s tom platformom, ni oni s njime da se razumijemo, ne dijeli isti svjetonazor ni poglede na razvoj grada, investicije, kapital i puno toga ostalog. Što opet ne znači da su oni u svemu lošiji ili on u svemu bolji. Naprosto su potpuno drugačiji i to dovodi do paralize političkog sustava u gradu koji je svjetski rekorder po neiskorištavanju svojih komparativnih prednosti. No to je već tema za psihijatre. Bitno da se duva i vuče.  

Prva prava prilika za testiranje odnosa snaga političkih stranaka u pulskom Gradskom vijeću je sjednica zakazana za tjedan dana, na kojoj će predstavnik srpske nacionalne manjine Milan Rašula pokušati prikupiti barem osam od 22 vijećnika za točku dnevnog reda o izglasavanju nepovjerenja predsjednice vijeća Dušice Radojčić. Rašula je sve dobro osmislio, čekao je povoljan trenutak za konačni obračun sa svojim mitskim neprijateljem utjelovljenim u fra Dušici, ali mu se vojska vijećnika putem usrala i razbježala k'o srpska vojska u "Oluji". Kuda koji mili moji. Jadni Rašula, osim na četiri Zoričićeva i dva HDZ-ova vijećnika, uz svoj slabašni glas, više na nikoga, izgleda, ne može računati. SDP je po tom pitanju podijeljen. Neki su za smjenu Radojčić, neki nisu. U toj stranci procjenjuju svoju snagu i šanse na eventualnim izborima do kojih bi za vijeće moglo doći ukoliko se gospođa iz Možemo smijeni, a njen se nasljednik ne izabere.

No, poanta je da pragmatični vođa socijaldemokrata Peđa Grbin, koji je spreman svoju stranku utopiti u Možemo! pa je pred njima slab, ponizan i kapitulantski, ne da na Dušicu ni zbog nje ni zbog Tomaševića i cijele te zagrebačke priče kojoj se divi jer oni rade ono što bi on želio, ali ne može jer nije niti će brzo biti u prilici osvajanja Zagreba. Tako da je, realno, pulski SDP taoc svojeg šefa, njegovih političkih procjena i preferencija. IDS, pak, danas ima Predsjedništvo pulske organizacije. Oni priželjkuju da Radojčić ostane šefica vijeća i da se sa Zoričićem pokolje do krvi. To je njihova trenutna politička agenda. Žali bože takve stranke.

Povezane vijesti

• SRAMOTA BEŠĆUTNOG SUSTAVA Ma jebeš državu koja tolerira da joj djeca umiru jer, kao, NEMA NOVCA ZA TERAPIJU, ALI IMA ZA KORUPCIJU!
• Može li ravnatelj Zoričić postati mister Keating?
• Zoričić na listi postignuća za sada ne može napisati ni dva retka