Potrošače pozivam na odgovornost - poručio je jučer DP-ov ministar gospodarstva Ante Šušnjar, komentirajući inflaciju koja je viša od očekivanog, i apelirajući na građane da pažljivo odlučuju gdje kupuju. Nisu to velike brojke stope inflacije, nominalno tek oko 3,4 posto (očekivalo se 2,7), ali iz nekog razloga svi mi na svojoj koži osjećamo kako je tu statistika nadmašila samu sebe prikazujući se kao točan zbroj netočnih podataka.

Svi, naime, znamo da je inflacija realno veća jer o tome svjedočimo svaki dan u trgovini, ali i kod svih usluga koje plaćamo. I ne tiče se to samo cijena u dućanima - i država doprinosi sama tome, jer eto cestarina Rijeka - Zagreb ranije je stajala 9 i nešto eura, a samo u sezoni 10,10 eura. Sad je, prešutno, to ostalo stalna cijena za cijelu godinu. Postavlja se pitanje kako onda, posebno u uvjetima monopola, da građani i potrošači odgovorno postupaju i troše gdje im je jeftinije?! Nema načina, nažalost.

Utoliko su i ministrove riječi samo floskule, a isti taj Šušnjar nedavno se već "proslavio" kad je građanima poručio da sami peku kruh, pa im pekare neće biti skupe. Nažalost, nisu daleko ni izjave samog ministra financija Marka Primorca, koji unedogled ponavlja kako država ne može presudno utjecati na cijene koje formiraju trgovci, jer živimo u tržišnoj ekonomiji pa gdje ima ponude, ima i potražnje, čak i za najskuplje proizvode. Ali ovdje nije riječ o luksuzu, nitko se ne buni jer su skupe jahte ili Rolexi, ovdje je riječ o prosječnom građaninu s prosječnom plaćom, koji zna da ga trgovci ili ugostitelji šišaju kao stoku sitnog zuba, i baš ništa ne može učiniti da ne bude tako. Jer čak i ako si kupi već svima dosadne Dubai fritule za dijete na adventu, nije zbog toga Rockefeller, nego želi ugoditi nekome koga voli. A ujedno prima minimalac i radi još 2 posla na crno.

Naravno da je takva situacija odgovornost države i vlasti, a ne građana. Dok ministar Šušnjar drži lekcije građanima o tome da bi za običnu dnevnu nabavku trebao obići 2-3 dućana da bi uštedio 2-3 eura, te da tako "kazni trgovce", bolje bi bilo da zajedno s kolegama sjedne za stol i napiše prijedloge zakona kojima će trgovcima postati jasno da ne mogu od ljudi raditi budale. Kako? Pa jednostavno, porezom na dobit. Ili snažnijim oporezivanjem najvećih menadžerskih plaća, a one su najveće upravo u trgovini i hotelijerstvu (i bankarstvu, naravno). Zbog čega država ne bi mogla odrezati veće poreze na ekstremno visoke plaće, a podaci govore kako su plaće menadžera u velikim trgovačkim lancima sigurno među najvećima u državi, i po nekoliko desetaka tisuća eura mjesečno. Za takvu kategoriju treba napraviti posebni porezni razred. Nema jednostavnijeg, lakšeg bržeg i efikasnijeg rješenja od toga. Svaki student ekonomije zna da je tako, samo se naši ministri čude tome. Pritom takva mjera, jasno, neće automatski nešto promijeniti, ali će barem biti snažna politička poruka vladajućih da ne podržavaju takvo bogaćenje trgovačkih tvrtki i menadžera na račun običnog čovjeka. Tada bi njihove fraze dobile bar kakvu-takvu težinu.

U redu, treba se prisjetiti i kako su prošli oni koji su se htjeli usuditi dirnuti u moćne igrače na tržištu - sjetimo se, gdje li su sad omrznuti Davor Filipović i njegov savjetnik Ivica Lovrinčević?!

Zato ministri idu linijom manjeg otpora i govore o tome da će limitirati još neke cijene, kao da to može doista pomoći dok na tržištu ima valjda 200 marki riže. Oni nastavljaju pričati bajke o tome kako nam se inflacija samo pričinjava. Uđeš u dućan, i doživiš fatamorganu. Samo ti se čini da je čokolada 6 eura, isto kao i kava, a meso i po 20-30 eura. Sanjaš da cestarinu plaćaš pola eura više. Imaš noćnu moru o cijeni kave u kafiću koja je sad pod normalno i po 2,7 eura za espresso. To je dvostruko nego u Italiji.

Zanimljivo, ta ista statistika kaže kako inflacija u sektoru energije iznosi tek oko 1,6 posto, dakle upola manje nego za ostale proizvode i usluge. Tu je država doista učinila svoje putem mjera Vlade (bar do jučerašnje čestitke iz HEP-a). Dakle, može se.

A dotad, ostajemo među malobrojnim zemljama s ovako visokom inflacijom u EU-u. Ostajemo u spirali.

Povezane vijesti

• Protestni "mali" izbori
• Zločin s ukorom
• BILJEŠKA IZ GRADSKE SVAKODNEVNICE: Posao i strast