Filip Zoričić / autor Ivor Balen
Filipu Zoričiću trebalo bi dodijeliti orden, jedan specijalni Velered kralja Tomislava s lentom i Velikom Danicom, jer je izdržao čak 10 mjeseci u koaliciji s Dušicom Radojčić. Sada je to već sasvim jasno; nakon što je jučer ujutro raskinuo koaliciju s Možemo i SDP-om, Zoričić je poslijepodne djelovao kao sretan čovjek. Ostavljao je dojam muškarca koji je raskinuo toksičnu ljubavnu vezu u kojoj ga je partnerica 10 mjeseci mlatila letvom tri puta na dan.
Dušica Radojčić nije mlatila Zoričića letvom, ali jest svojom nesvakidašnjom, tvrdoglavom i zajedljivom politikom protivljenja svim projektima u gradu, kojim je kao dio tročlane koalicije i predsjednica Vijeća 10 mjeseci upravljala.
Objašnjenje za takav pristup vrlo je jednostavno: Dušica Radojčić ostala je "anti sve" aktivistica čak i kada je došla na vlast. Tisuću puta smo već napisali pa ćemo još jednom: nije toliki problem kritizirati tuđe projekte, ali jest nemati svoje. U tom slučaju, brutalno prispodobivom pulskom Možemo, uporna kritika svih tuđih ideja može se protumačiti samo kao politički diletantizam. Koji je na koncu, pokazalo se, rezultirao raspadom koalicije onog trenutka kada je Zoričiću konačno bilo dosta šamaranja. Trpio je udarce 10 mjeseci i onda je odlučio da je koaliciji kraj. I to mu je zasad najbolja politička odluka.
Istini za volju, ta odluka nije imala konkurenciju jer su mu ostale uglavnom bile loše. Najbolji primjer je sapunica Marsovo polje na kojoj je polomio zube i pokazao posvemašnje političko neiskustvo. Onaj sada već čuveni "finito", kojim je iz vedra neba i bez objašnjenja zatvorio vrata kampu Istre 1961 u Puli, pratit će ga do kraja mandata. Dok je Zoričić smišljao kako će se postaviti prema toj temi, čelnici Istre 1961 odlučili su kamp graditi u Balama. Jučer smo od gradonačelnika prvo čuli da je to dobro rješenje, potom da bi volio da kamp ipak bude u Puli, a na koncu je njegov prvi čovjek za sport Ivan Žagar rekao da je kamp u Balama besmislen! Za tvrdnju Glasa Istre da je kamp u Balama Zoričićev najveći poraz Zoričić tvrdi da je ćorak. Ali potom kaže da njegov sin već 10 godina trenira u Istri 1961, što znači da će, ako ostane u klubu, na trening svaki dan putovati 40 kilometara! Je li to poraz, pobjeda, ili nešto treće - neka svatko procijeni za sebe.
Ali uz sve mane Zoričić je još uvijek kilometarski bolja opcija od Radojčić, a još uvijek stigne ispraviti većinu svojih grešaka. Onu najveću, koaliciju s Možemo, već je ispravio. U mjesecima i godinama koji slijede imat će priliku pametnom politikom svima zavezati ruke. Jer ako bude davao dobre prijedloge za razvoj grada a drugi ga ne budu podržavali, bit će to njihov poraz, a ne njegov. On je u situaciji da je sve izgubio pa nema više što.
Možemo će se, na svoju veliku radost, konačno naći u poziciji oporbe i tamo će od njih biti velike koristi. SDP će se pridružiti HDZ-u u nevažnosti, a svjetla pozornice, nakon samo 10 mjeseci od velikog poraza, vraćaju se na IDS. Matematika jasno pokazuje da će izglasavanje Zoričićevih točaka ovisiti manje-više samo od njih. Zoričić uporno odbija pomisao na koaliciju s IDS-om, ali mu ona trči u susret.