U Hrvatskoj se trenutno događaju dva paralelna procesa - s jedne strane stanovništvo stari, a depopulacija raste. S druge strane, pak, u Hrvatsku se doseljava novo stanovništvo, uglavnom iz azijskih zemalja, i taj je trend u takvoj uzlaznoj putanji da se podaci radikalno mijenjaju iz mjeseca u mjesec.

Kad je riječ o "starom stanovništvu", u tridesetak godina hrvatske samostalnosti prosječan je stanovnik stariji za 7,2 godine nego početkom 90-ih godina. Tada je prosječan stanovnik Hrvatske imao oko 37 godina - danas, skoro 45 godina.

Također, Državni zavod za statistiku objavio je baš jučer svoju procjenu koja govori da je Hrvatska sredinom prošle godine imala 3.855 641 stanovnika, a to je za 23.340 ljudi manje nego godinu dana ranije, dakle 2021. godine. Nema zornije brojke koja može potvrditi te negativne trendove.

S druge strane, kad je "novo stanovništvo" u pitanju, podaci pokazuju da je oko trećine radnika, točnije 32 posto, "iz trećih zemalja", dakle izvan Hrvatske i izvan EU-a. Najviše Nepalaca, Indijaca, Filipinaca i osoba iz Bangladeša radi u građevini, a onda potom u turizmu i ugostiteljstvu.

U kolovozu je takvih useljenika bilo čak četiri tisuće više nego u mjesecu ranije, u srpnju. Ako bi to bio godišnji prosjek, samo iz te četiri države Hrvatska bi mogla godišnje dobiti oko pedeset tisuća novih stanovnika iz te regije. Jasno je da se time nadomješta nedostatno domaće stanovništvo za rad, a pitanje je kako bi Hrvatska danas uopće funkcionirala da jednu trećinu radnika ne čine ti ljudi "iz trećih zemalja".

Dakle, to je realnost, i sve je vodilo k tome. Sada je na državi da učini sve da se te ljude integrira u hrvatsko društvo, da oni ne budu samo getoizirana skupina (svojom voljom) ili marginalizirana skupina (voljom društva u koje se useljavaju). Ogroman je to zadatak za hrvatsku vlast koja prvo treba imati ažurnu evidenciju izdavanja radnih dozvola, odnosno prebivališta. Drugo su kontrole inspekcija, kako ti ljudi ne bi radili na crno. Na taj način bi bili oštećeni i oni sami, a i hrvatski proračun.

Treće, važno je raditi na istinskoj integraciji novog stanovništva u društvo, osigurati im sva ljudska i radna prava, a također i sigurnost, kako se ne bi događali ksenofobični ispadi. Njihovo useljavanje je dopušteno preko posredničkih agencija, često s izrabljivačkim praksama i nesigurnim radnim uvjetima.

Vrlo rijetko se javno komentiraju njihovi životni i radni uvjeti ili šanse za ostanak, dolazak obitelji te konačno njihov opći društveni položaj. I sami u rijetkim medijskim prilikama uglavnom iskazuju želju za trajnim ostankom, ali nema procjene koliko ih zaista želi živjeti na duge staze u Hrvatskoj. Prema istraživanjima koja se provode, dvije temeljne potrebe stranih radnika pokazuju se teško ostvarivim: prvo, da mogu računati na odobrenje stalnog boravka u budućnosti, a potom i na dovođenje svoje obitelji.

Time su i šanse za stvarnu integraciju limitirane i to vrlo vjerojatno doprinosi daljnjem sekundarnom kretanju strane radne snage iz Hrvatske u zapadnu Europu, kažu sociolozi.

Hrvatska je do prije nekoliko godina imala vrlo restriktivne politike rada za ljude koji nisu njezini državljani, pa je dominirala radna snaga iz bliže regije, iz susjednih zemalja. Sada se regulativa promijenila i vidi se navala nove radne snage, no radi se uglavnom o niskokvalificiranoj radnoj snazi za koju je upitno želi li država koja joj otvara vrata da budu prisutniji u hrvatskom društvu, u cjelini gledajući.

Politolozi tumače kako su integracijske politike europskih vlada "često vođene prilično ambivalentnim ciljevima: od useljenika se traži socijalna integracija ili čak asimilacija, ali oni nerijetko dugo ostaju u poziciji socijalne izolacije i pravne nesigurnosti, kako bi zadovoljiti potrebe tržišta rada", pa je to paradoks koji najčešće ostaje bez rješenja, a takvo stanovništvo često živi u getoiziranim uvjetima.

Ogromni su to izazovi za svako društvo, a politika useljavanja postaje i u Hrvatskoj jedno od gorućih političkih pitanja. Uz demografiju, dakle de facto stambenu politiku, te naravno inflaciju, politika useljavanja mogla bi postati dominantna treća tema u kampanji koja je pred nama. Mnogi možda žele zatvarati oči pred tim dilemama, ali ti ljudi su tu, i imaju pravo na sve na što imaju pravo i drugi rezidenti u Hrvatskoj. Svaka politika se stoga odnosi i na njih.

Povezane vijesti

• Protestni "mali" izbori
• Zločin s ukorom
• BILJEŠKA IZ GRADSKE SVAKODNEVNICE: Posao i strast