Kao po komandi, uvijek u isto doba godine, medije i društvene mreže doslovce preplave jadikovke i polemike o cijenama raznih usluga u domaćim turističkim središtima. Fotografijama hrane, jelovnika ili preslikama računa moderni turisti pokreću ili sudjeluju u beskrajnim raspravama koje koliko god utemeljene ili neutemeljene bile u principu nemaju nikakvog smisla.
Radi se, naime, o osobnoj perspektivi i percepciji nečega što definitivno ne spada među jedno od temeljnih ljudskih prava, već u djelatnost u kojoj se kretanje cijena prilično uspješno i efikasno prilagođava tržištu i zakonu ponude i potražnje. Pojednostavljeno, ništa nije preskupo dok ima zainteresiranih kupaca. Kad ih ne bude dovoljno, cijene će padati ili će onaj tko ih formira procijeniti da mu se pod takvim uvjetima ne isplati poslovati, pa će odustati od posla.
Prije nekoliko dana u pulskoj luci bila je usidrena jahta za čije tjedno rentanje treba izdvojiti 250 tisuća eura. Da li je to preskupo ili jeftino većini nas koji si tako nešto ni u snu ne možemo priuštiti apsurdno je uopće razgovarati. U kompaniji koja se bavi rentanjem takvih brodova do takvog mišljenja to pitanje ni ne zarezuju, a jedino o čemu brinu je imaju li za najam tog broda, kao i za rentanje onih koji su jeftiniji i skuplji od njega dovoljan broj zainteresiranih klijenata. Dok god je odgovor na to pitanje potvrdan, cijena najma definitivno nije previsoka, već je pogođena i prava.
Posegnuo sam za primjerom nečega što je većini običnih smrtnika "izvan dosega", no situacija je vrlo slična s cijenama u turističkim središtima koje iz ljeta u ljeto "iznenađuju i šokiraju" uglavnom one kojima ti proizvodi i usluge nisu ni namijenjeni. Kava ili čaša vina u nekom ekskluzivnom hotelu, koktel u nekom od pulskih beach barova, riblja plata ili biftek u nekom od porečkih restorana uz more, pa čak i obična Coca-Cola na šanku nekog od ljetnih festivala imaju upravo onu cijenu koju su gosti na koje računaju u mogućnosti i spremni platiti. Oni koji su očekivali cijene na koje su navikli u svojim mjestima ili ih uspoređuju s onima iz trgovina vjerojatno su promašili mjesto ili pokušavaju živjeti iznad svojih mogućnosti. Može biti skupo, može biti jeftinije, a može biti i jeftino, ali to naravno ovisi od mjesta koje odaberete.
Britanski Daily Mail nedavno je za svoje sunarodnjake analizirao turističku ponudu nekoliko svjetskih destinacija te zaključio da su sve analizirane destinacije u 2019. snižavale cijene osim Hrvatske, odnosno Pule koja je u toj analizi predstavljala našu zemlju. U Puli su, naime, cijene rasle. Jesmo li doista preskupi pokazat će konačne brojke na kraju sezone.
No, po svemu sudeći neće skupoća destinacije već vjerojatno ogroman porast smještajnih kapaciteta natjerati dio turističkog sektora da reagira snižavanjem cijena. Pogodite hoće li ta mogućnost uštede dovesti iste ove Britance i druge goste koji su ove godine bukirali smještaj u Istri jer si to mogu i žele priuštiti, ili će privući novu vrstu turista koji će, poput onih Nijemaca u Veneciji prije nekoliko dana, na Forumu izvaditi kuhalo i sami si spremati kavu?