Kontejnerska naselja/Zlatko Crnčec (Snimio Davor Kovačević)
Odvezeni su posljednji kontejneri iz glinskog kontejnerskog naselja "Mali dom", a pod krov su stavljene posljednje od 74 drvenih montažnih kuća tamošnjeg novog naselja. Obnova na Baniji ipak se kreće. Kada dođe zima kontejnera više neće biti, a oni koji su u njima živjeli bit će na suhom i toplom. Bilo u svojoj kući bilo u nekom drugom privremenom smještaju. Potpredsjednik Vlade i ministar Branko Bačić rekao je kako upravo novo naselje visokoenergetskih kuća u Glini svjedoči o velikom opsegu obnove na području Banovine, a posebno javnih zgrada na području grada Siska.
Iako prespora, oko čega se svi slažu, obnova ipak ide naprijed i postiže svoj osnovni cilj - omogućavanje ljudima na Banovini da se polako počnu vraćati svom normalnom životu. Neki će se do pune normalnosti još načekati, ali još jednu zimu ipak neće provesti u kontejneru. Oko prespore obnove vodi se velika politička bitka u kojoj se ne biraju sredstva. Odnosno točnije rečeno biraju se, ali nisu baš najdelikatnija. I o tome se već sve zna. I da Banija, kao jedno od najnerazvijenijih područja i prije Domovinskog rata, koja nema veliki broj stanovnika hrvatsku opću javnost previše i ne zanima. Ista je stvar sa središtem Zagreba. Na Baniji su presiromašni, a u centru Glavnog grada predobrostojeći, prva tvrdnja ipak točnija od druge, da bi šira javnost obratila toliku količinu pažnje na njih da bi to mogla biti važna predizborna tema koja bi mogla imati veliki utjecaj na ishod sljedećih parlamentarnih izbora. Usto tu su dvije energetske afere za koje je oporba ocijenila da bi se njihovim stalnim naglašavanjem moglo više nauditi vladajućoj koaliciji. Ali obnova kao tema i dalje ima svoju važnost. I težinu. I ne može se zanemariti kao politička priča.
Ali ne samo kao politička. Ona ima i svoje dimenzije koje nemaju nikakve izravne ili neizravne veze sa surovom dnevnom politikom u izbornoj godini. Sva ta gungula pokazuje da Hrvatska još uvijek nije do kraja izgubila onaj nekakav osnovni osjećaj solidarnosti prema ljudima koji su u nevolji i kojima bi trebalo pomoći. Nekakav elementarni osjećaj da smo ipak nekakva zajednica očito i dalje postoji.
Ima država koje bi svojim postradalim građanima pomogle samo u prvom koraku. Zbrinula bi ih u prvo vrijeme u kontejnerskim naseljima i sportskim dvoranama, i to bi bilo više manje to. Za sve drugo bi se morali pobrinuti sami. Tko bi imao osiguranu kuću mogao bi svoj problem riješiti na taj način. Sve ovo pokazuje da Hrvatska, iako nažalost polako ide prema tome, još uvijek nije došla do razine da njeni građani spavaju na ulici kao beskućnici ili u automobilu zajedno s ostalim sličnim nesretnicima na nekom zabačenom parkiralištu. U pristojnim državama ipak je normalno, ili bi barem trebalo biti, da svi trebaju pomoći svojim sugrađanima koji se nađu u nevolji, posebno ako to nije njihova krivnja. Ali čak i da je, opet ih se ne smije ostaviti na ledini da se brinu sami o sebi.
Ovo iseljavanje nije prošlo bez poteškoća. Naime, ljudi žive u tim kontejnerima već više od tri godine i na tužan način oni su postali i njihov novi dom. Tri godine nije kratko razdoblje. Usto dok su živjeli u kontejnerima blizu su im bili zdravstveni i drugi objekti koji su ljudima bili potrebni u njihovim svakodnevnim životima. Neki će sljedeće mjesece morati provesti u hotelskom smještaju u relativno malim sobama koje su pogodne za godišnji odmor od desetak dana, ali ne i za višemjesečno stanovanje. Sve je to točno, ali situacija jest takva kakva je. Ako sljedeća zima bude opako hladna, a mogla bi biti, onda je ipak bolje biti u manjoj hotelskoj sobi nego u većem, ali hladnijem kontejneru. Naravno, onima kojima je to potrebno treba omogućiti prijevoz do zdravstvenih ustanova kako bi nastavili liječenje, ili kad je u pitanju neka druga nužna pomoć ili intervencija.
Kontejneri nisu bili samo grozna slika koja traje tri godine. Uostalom, i 2020. je već bilo prijedloga da se stradalnike smjesti u privremeni smještaj u čvrstim zgradama, a ne u kontejnere. Bilo kako bilo, obnova se ubrzala i polako stvari dolaze na svoje mjesto. Da se sve dovrši trebat će još dosta vremena, ali problemi su se počeli rješavati na konkretan način.