Piše Vanesa BEGIĆ
(Dvo)jezičnost
Dvojezičnost je problematika o kojoj se sve više priča i razgovara dandanas, iako cjelokupna problematika ima puno dublje korijene i nije "od jučer".
Konkretno, u Puli i Istri hrvatsko-talijanska dvojezičnost. Nekada se talijanski jezik učio kao jezik sredine u hrvatskim školama, a sada je već godinama to izborni predmet. I naravno, djeca već previše opterećena obimnim gradivom, aktivnostima i drugim, a posebice ako imaju za birati između informatike i talijanskog, ili pak ako uče već dva druga strana jezika, neće učiti talijanski, koji je do prije nekoliko godina bio jezik koji se učio najduže, čak sedam godina u osnovnim školama.
Rasprave se vode o tome koliko je cestovnih/prometnih signalizacija dvojezično, naziva ustanova, kako je to prevedeno, gdje, u kojoj mjeri. A u biti, što se dvojezičnosti tiče, korak unazad počeo je kada je talijanski postao izborni predmet. Djeca kao djeca, neki idu linijom manjeg otpora i ispisuju se s talijanskog jer "to im je dosadno, nezanimljivo". S druge strane, talijanske su škole zadnjih godina doživjele velike promjene.
Najprije su to bile uglavnom škole koje su pohađali pripadnici talijanske nacionalne zajednice, kojima je talijanski jezik materinji, potom je u jednom razdoblju osamdesetih godina prošloga stoljeća te škole pohađao veliki broj djece, neovisno o materinjem jeziku, od kojih mnogi nisu prilikom upisa znali niti riječ talijanskog. Potom je tu bio tzv. "dekret Vokić", pa razne promjene, pa onda i manji broj učenika na globalnoj razini, i sve praznije talijanske škole.
Nekada su se upisivale i talijanske škole i iz razloga da se ode vani studirati, a Italija je tada bila jedina opcija. Najbliža i najdostupnija, a tada su se dijelile i stipendije. Sada studenti iz Istre studiraju gotovo pa svugdje, Engleska, Njemačka, Španjolska, Francuska, nisu više nemoguće mete, postoji toliko škola, toliko mogućnosti, pa stoga je i pohađanje talijanske škole postalo manje popularno nego prije 30 godina.
Ne zbog nekog, uvjetno rečeno "političkog" razloga, nego i zbog veće mogućnosti odabira budućnosti.
A i mladi međusobno sve manje govore talijanski, čak i oni iz talijanskih obitelji gdje se toliko njegovala manjinska komponenta, posebice ona jezična. "Mješoviti" brakovi s jedne strane znače svakako bogatstvo, a s druge strane ponekad i opredjeljenje za prvenstveno jedan jezični izraz, no svaka je priča individualna i svaka je obitelj priča za sebe. Puno razloga utječe na primjenu ili pomanjkanje primjene dvojezičnosti, iako postoji niz pojedinaca koji se silno trude za očuvanje talijanskog kao jezika sredine.
I sve veće korištenje engleskog, pa i njemačkog, okretanje prema japanskom, kineskom tržištu, sve to uvjetno-posljedično utječe i na dvojezičnost prisutnu u Istri.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
