(Snimili Dejan Štifanić / Milivoj Mijošek)
Panel rasprava o pulskom sportu, kojoj je prisustvovao pulski gradonačelnik Filip Zoričić, a koju je organizirala njegova Nezavisna lista, bila je obično "trla baba (d)lan, da joj prođe dan". Dakle, jedno "ništa" koje pulskom sportu na ovakav način neće donijeti boljitak.
U Puli ima dovoljno (konferencijskih) dvorana za održavanje kvalitetne panel rasprave o nekoj temi, pa tako i o sportu, a u isto vrijeme da se zadovolji razmak između aktera kakav je propisan protupandemijskim mjerama. Već sam odabir mjesta održavanja panel rasprave, na tribini stadiona "Aldo Drosina", govori o neozbiljnosti organiziranja tako, barem bi trebala biti, važne stvari za Pulu.
O nepozivanju medija nepotrebno je raspravljati, razlog znaju organizatori, ali o nepozivanju nekih istinskih veličina u pulskom sportu trebalo bi! Iako neću sporiti da je "većina" pozvanih sudionika panel rasprave adekvatna za temu, valja navesti tko je trebao biti, a nije bio. Dubravko Kolec (karate) u stručnom je stožeru hrvatske reprezentacije, Edi Višković (kickboxing) također, Dorjan Čalić (boks) bivši je izbornik reprezentacije (i Pero Tadić), Slavko Jereb "izmislio" je taekwon-do još u bivšoj državi i odgojio brojne Puljane, Dean Ilić (judo) jedan je od najuspješnijih trenera u Hrvatskoj. Atletski klub Istra, trkačka društva Marathon Uljanik, IstraRun, Run&Fun okupljaju na tisuće Puljana, bez obzira što je riječ o rekreaciji. Istra 1961, Uljanik, Štinjan i Veli Vrh, nogometni su pulski klubovi koji zajedno okupljaju gotovo tisuću pulske djece, možda i više.
Muški i ženski Stolnoteniski klub Pula, boćanje, kuglanje, da o veslačima pulske Istre ne govorimo koliko djece odgajaju, kao i silne odbojkašice, rukometašice i rukometaši, koturaljkaši koji su se odmah javili na društvenim mrežama, kao i brojni drugi. Nitko od navedenih nije bio na panel raspravi, osim pojedinca koji je samoinicijativno došao poslušati što će se reći. Raspravljati o pulskom sportu s gradonačelnikom i dogradonačelnicom, pored kojih nije pročelnica zadužena za sport u Gradu Puli, djeluje neozbiljno. Ovako, pozvano je "10-ak sportova" da se zadovolji forma, bačeno je "par bombona" i može se očekivati drugi panel za "novih 10-ak sportova". Da se zadovolji forma. Još jednom, ili više puta, tek toliko.
E sad, s obzirom da je panel rasprava bila politički intonirana, odmah je jasno da nema veze s boljitkom sporta. Mogla se čuti gradonačelnikova izjava, ali i tajnika gradske Zajednice sportova, da sportska infrastruktura nije dobra. Već po tome se da zaključiti da im je ovdje bio važniji populizam, nego ozbiljno bavljenje pulskim sportom. "Infrastruktura nije dobra, a novaca nema, ali izgradit ćemo negdje dvoranu" kaže gradonačelnik! Ma…, sto dana je prošlo, "priče" su bile pogodne za izbore, vrijeme je da se prestane s time i krene u konkretne poslove. Ne bude li tih djela, a nerealna obećanja to svakako nisu, ostat će samo "puste priče".
Realno, malo koji sportski klub u Puli nema uvjeta za rad, odnosno, uvjeti im imaju nedostatke, ali oni nisu nerješivi. Naravno da treba popraviti atletsku stazu, izgraditi oduzeti pomoćni teren Uljaniku, osigurati bolje uvjete u Pattinaggiju, obnoviti pomoćno igralište Drosine izgrađeno kada je obnavljana atletska staza. No, reći da je pulska sportska infrastruktura loša, ne odgovara istini. Kada se kaže da nema dovoljno dvorana, treba naglasiti da ih nema za utakmice saveznih prvenstava zbog propozicija o visini ili širini prostora, ali za treniranje i mlađe kategorije itekako ima.
Čini nam se da je jedina ispravna stvar na panel raspravi ona proslavljenog Damira Burića o tome da je stručni kadar degradiran. Mnogi treneri koji odgajaju pulsku djecu u klubovima srećom imaju stalan posao pa ne ovise o "crkavicama" ili članarinama. E to je pitanje za gradonačelnika. Ima li Grad snage preuzeti na sebe brigu o kadru koji odgaja djecu i osigurati im dostojnu plaću za rad da mu se mogu posvetiti cjelodnevno, profesionalno i ulagati u svoje stručno obrazovanje.
Jedna od tema panel rasprave bilo je i kako animirati gospodarstvenike da ulažu u sport. Kao da se slušaju priče od prije 20, 30, pa i više godina i floskule da se gospodarstvenike treba natjerati da "ulažu" u sport. Evo sad će. O seniorskim pogonima, pogotovo onim vrhunskim, treba se brinuti uprava tih klubova, a Grad treba brinuti o infrastrukturi, omladinskim pogonima, poticati mlade da se bave sportom, a onda je na klubovima da odrede svoje ciljeve ovisno o tome koliko jake sponzore pronađu. Ili da Grad odredi prioritetne sportove jer dosadašnja praksa "svi jednako" očito ne zadovoljava mnoge. Ali mnogi se s time ne bi složili.
Zvuči apsurdno i gradonačelnikova izjava da se nada dobroj suradnji s HNS-om za igralište na Valkanama. Pa HNS već gotovo godinu dana ima spreman projekt i čeka Grad Pulu da joj da besplatan teren vrijedan dva-tri milijuna kuna. Naravno, Grad bi trebao odraditi "temelje". Problem je što Grad Pula nikako da krene u taj projekt, valjda gradonačelnik zna zašto. Upućeniji kažu zbog protivljenja dijela njegove koalicije, no vrijeme će pokazati.
"Sport u Puli nije ni dobar ni loš", poručio je dugogodišnji tajnik Zajednice sportova, koji godinama radi raspored korištenja Doma sportova "Mate Parlov" za koji kaže da je prekapacitiran, ali i raspoređuje, premali, gradski novac klubovima. Usudili bi se reći da je pulski sport dobar sigurno. Pogotovo su dobri boćari, odbojkašice, košarkašice, stolnotenisači(ce), nogometaši i futsalovci, brojni sportaši borilačkih sportova, mlade snage atletike, veslanja, jedrenja… i brojnih drugih sportova gdje pulska djeca osvajaju naslove županijskih i državnih prvaka te mnogi odlaze na europska i svjetska prvenstva, pa im se nakon toga organiziraju prijemi kod gradonačelnika.
Dakle, rasprava o pulskom sportu prije svega treba biti lišena političke obojanosti, a potom argumentirana iznjedriti kvalitetnu strategiju koja će dovesti do boljitka. Pulskog sporta, a ne pojedinaca. "Prazne priče" tome neće doprinijeti.