Piše Milan Rakovac
Gens Adriatica - amnesie & psicopatologie & aleanze: Bar Afrika
(Foto: Pexels, Denis Lovrovic)
Sidin u bar »Afrika«, Drio la Rena
ča je bila via Drio la Rena
pak Via Giulio Revelante comunista polesan copado dai fascisti,
a u Reni njegovi živi kumpanji
ANNO DOMINI 2003.
«Fratelanza, fratelanza», kantaju,
«Mi sinovi smo Istre, a roblje više nismo».
Bar «Afrika», ćo muoj, altroke šćinke!
Hazdrubal, Hamilkar, Hanibal,
Scipion Afrički,
che Edi Rajković me contava
come che el se ‘scondeva nella sabia in Cirenaica quando i «spitfire» mitragliava,
cantando in sordina
«la ga la Cirenaica stretta, stretta,
quando la va in giro in bicicleta»,
i kako smo se ponosno bijelili
galebovi mornari kroz Benghazi
jer su nam Arapići oči luštrih kako cera Grei
vikali «Tito-Naser, sava-sava»!
Pak se domislin kad san stava pionirić u
Via Gabrriele Emo numero due pian tera
gledajući Renu,
pensajući da je fratelanza jušto jušta, ki;
a ča da bi naši drugovi dali vije Talijanon
da nisu bili naši?!
Aj ne da ne!
Ciaro che no, moniga!
Heroj Gabriele, digo, muli, koša ga fato što Emo?
A ma! A bo!
Potle, ma potle potle, su mi rekli ke junačina heroj narodni istrijanski da je bija
Drug Gabriele Emo,
Internassionalista patoco
Anticipator antifašizma,
altroke!
Mislim da smo, gens adriatica, povijesno, civilizacijski konačno pripremni shvatiti da je na dohvat ruke Tommaseova »utopija«: »Federazione delle libere Repubbliche del Adriatico«. Možda je baš ova kriza, pred kolaps cijelog ovog našeg svijeta, onaj kotač zamašnjak koji je probudio u nama drevne sprege, one primordijalne, arhajske, mediteranske, koje nas sigurno mogu spasiti. Pred postvarivim interesnim savezom, napose kulturalnim (što znači – gospodarskim!) koji bi nas učinio relevantnim faktorom Europe, stoji prepreka naših egoizama, sterotipa, historijskih selektivnih amnezija. Naših psihopatologija, na obje obale. Prije nekoliko godina, ovdje sam upozorio kako je na obje obale Jadrana na ramenu virtualna puška uperena na onu drugu obalu, ona zahrđala puška iz 1918. Ili pak 1945. Gens adriatica, jasno da ironično parafraziram šahovski slogan GENS UNA SUMUS.
Zbiva se nama konačan susret sa samima sobom, nama, jadranskim ljudima, koje uzvišeno dijele viši interesi, već skoro dva stoljeća, ali pamtimo i prethodnih 15.000 godina skupnosti, civilizacije, kako voli podsjetiti Miroslav Krleža, veliki hrvatski književnik, a ne samo dvije tisuće godina kršćanstva. Zbiva se i nama, ovim svijetom u nama...
A treba nam za sutrašnju ALEANZA ADRIATICA napose bar jedan žestoki dodatak sutrašnjim jelima: starorimski garum, ossia liquamen. Pričali su mi naši prognani djedovi i očevi, logoraši na Liparima u doba fašizma, kako su od mjesnih ribara na Lampedusi, Panteleriji, Liparima dobijali na dar, iz samilosti, sitnu ribu, sipice, kozice, školjke (što se inače bacalo mačkama), i naučili spravljati garum i allec.
Garum je prije frižidera (od Apiciusa do modernoga Le Chef), gusti, teški, aromatični, preslani umak koji je sprječavao kvarenje mesa i ribe, ili popravljao ukus. A allec, od morske sitneži nakon cijeđenja šuga za garum, očistiš meso, oio, limone, tochetin de pan, magnada first class. Ma ča da van rečen, kad se jur naši unuki žvelto pripravljau za mitraljati i kanonati, kako i njihovi pridid učer i priučera. Čovik kako da je doša biit blago blagarsko ča ga još na svitu ni bilo.
Ma džaba ti bolan zera pameti kad lude i lopuže kolo vode? Pak se tišin da pur pametimo, almeno mi na uven kuščiću svita di sad žive na dvisto kilometri sve velike tri race Europe, germanska, romanska, slavenska - MA PLUS SVEGA SVE DRUGE RACE CILEGA SVITA! ALTROCHE AKLEANSSA ADRIATICA, FIO MIO. QUA GHE VOL DAR DUE-TRE SBERLE AI NOSTRI CAPI, DALA Polo nord al Mediteraneo. Altrimenti semo friti e coti... treba nam jedinstvo, kontinentalno, ANTIFAŠISTIČKO, trebaju nam nove jednice u tri glave, kao Churchill, Roosevelt i Staljin. Ili ćemo nastaviti sve do armagedona...
* Nastavak u sljedećem broju
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
