Doima se kao da se dio današnje opozicije već pomirio sa činjenicom da će i dalje uživati blagodati oporbenog prigovaranja. Posao hrvatske opozicije najlakši je na svijetu – unaprijed se osumnjiči vlast da podešava izborne rezultate, pronađu se neke sporne točke kojima se opravdava poraz i čekaju se slijedeći izbori na parlamentarnoj plaći i u miru hladovine.

Jedan od razloga zbog kojih se to može pretpostaviti aktualna je rasprava o novom zakonu o izbornim jedinicama koji je dosta promijenio izborni krajolik Hrvatske. Posebno u Slavoniji, sjeverozapadnoj Hrvatskoj i Zagrebu, ali i drugdje. HDZ se odlučio na varijantu koja mu najviše odgovara: na povećanje izbornih slavonskih jedinica i ograničavanje Zagreba koji će u tri jedinice dati svoje predstavnike, umjesto u dosadašnje četiri. Vladajuća koalicija teško će odstupiti od tog prijedloga koji je upravo u javnom savjetovanju, zatim će proći dva saborska čitanja i izglasati se s rokom važenja od 1. listopada. Vladajućima svi – od opoziciji sklonih analitičara do šefova oporbe – daju za pravo da slože zakon kakav im, možda, odgovara. Napokon, i SDP je bio u prilici mijenjati izborni zakon, ali to nije učinio.

Ali, umjesto neprekidnog ispiranja uma javnosti da se trebalo izraditi novi zakon po prijedlozima GONG-a, SDP-a ili nekog drugog iz oporbe umjesto, što se kao osnova zakonskog prijedloga uzela računica demografa dr. Nenada Pokosa s Instituta "Ivo Pilar", opozicija bi trebala "piliti" po posve drugom materijalu.

Riječ je, dakako, o izlaznosti koja je na prošlim parlamentarnim izborima iznosila tek 48 posto. Ovog puta bi, zbog iseljavanja 16 posto radno aktivnog stanovništva iz cijele države, koji pritom nisu izgubili biračka prava, već danas trebalo pokrenuti kampanju da se na izbore izađe u što je moguće većem broju.

Osim poticanja nove dijaspore, od Njemačke do Svalbarda, da izađu na parlamentarne, europske, predsjedničke i sve ostale izbore građane trebalo bi uvjeriti da je to jedini način da dobiju vlast kakvu većinu želi. "Izađi i bori se", citirao je nekada Zoran Milanović Darka Rundeka, no u posljednje vrijeme ni njemu to ne pada na pamet.

U raspravama o izbornim ciklusima koji nas očekuju u narednim godinama ne govori se dovoljno o potrebi da se uvede elektronsko glasanje, odnosno biranje preko interneta. U EU takvo glasanje primjenjuje Estonija; mogu ga koristiti građani s e-osobnim iskaznicama, kakve postoje i u nas. Glasati bi se, bez prevare, moglo i preko sustava e-građani. U svijetu, po glasanju preko interneta poznate su Kanada i Australija. Kod nas bi na taj način dijaspora dobila šansu da u mnogo većem broju sudjeluje u izbornom procesu.

Osim toga, promjenama zakona o izboru zastupnika mogla bi se sniziti životna dob za glasanje na 16 godina života. Tako bi glasali oni koji tek razmišljaju hoće li odseliti kad završe školu. Glasanje mladih s navršenih 16. godina na parlamentarnim od 2007. godine primjenjuje Austrija, od 2016. Škotska, dok se u Estoniji tako glasa na lokalnim izborima. Od 2019. na Malti mlađi od 16. mogu glasati na europskim izborima. Na lokalnim izborima u nekim regijama Norveške, Njemačke i Slovenije 16-godišnjaci mogu glasati na lokalnim izborima, a to mogu i u općini Visoko u susjednoj Bosni i Hercegovini.

Umjesto kukanja da će prekrojene izborne jedinici biti ključne za izborni rezultat – što nije točno – opozicija još uvijek može u saborsku proceduru dati prijedloge kojima olakšavaju glasanje putom interneta, snižavanja broja godina za glasačko pravo barem na lokalnim izborima i slično. I krenuti s kampanjom podizanja svijesti kako je izlazak na izbore važan za sve.

Povezane vijesti

• Protestni "mali" izbori
• Zločin s ukorom
• BILJEŠKA IZ GRADSKE SVAKODNEVNICE: Posao i strast