Urnebesna demokratska praksa koju pred očima javnosti izvode državni poglavar Zoran Milanović i premijer Andrej Plenković nikad neće prestati. Trajat će koliko i njihovi mandati pa se komentatorsko-političarska prigovaranja da je vrijeme da se "stane na loptu", "prikoči" ili naprosto prestane mogu smatrati promašenima. Sukobi su započeli još prije parlamentarnih i predsjedničkih izbora – sjetimo se samo "mame lekarke" – i nema šanse da hrvatska demokracija ostane siromašnija i za jedan biser iz perli Milanovićevog i Plenkovićeg nadahnuća.

Zaboravnu javnost treba podsjetiti da je formalno "ratovanje" dva brda, Pantovčaka i Banskih dvora, započelo još najavom tvrdo kuhane kohabitacije i da su sadašnji prijepori oko NATO-a, Švedske, Finske i Bosne samo nastavak priče. Da se ministra obrane Marija Banožića, političara čiji je legitimitet isključivo premijerova taština pa ga ne smjenjuje, i ne spominje.

Ipak, dvije su teze koje provlače predsjednik i premijer toliko nelogične da ih treba zabilježiti za neku buduću enciklopediju odnosa Zorana Milanovića i Andreja Plenkovića. Za Plenkovića je predsjednik Republike "moskovski čovjek", ruski agent, zato što želi blokirati ulazak Finske i Švedske u NATO savez zbog izbornog zakona u BiH. Nema tu logike – NATO nije u ratu, obje te države bliske su saveznice Zapada, a sam Milanović je zagovarao kupnju američkih vojnih aviona, presudno je dosađivao pri nabavci oklopnjaka Bradley i nije pokazivao osobitu sklonost Moskvi u trenucima kada je tamo odlazio, primjerice, hrvatski ino-ministar. S druge strane, tvrdnja da se Plenković priprema za visoku funkciju u Bruxellesu – kojoj je sklon Milanović – također nema neku veliku logiku, iako ga predsjednik već predstavlja kao povjerenika za vanjske poslove EU-a ili čak samog Charlesa Michela, predsjednika Europskog vijeća. Logike nema, jer su europski izbori tek 2025., a do tada će Plenković, ako ništa drugo, morati na još jedne domaće izbore. Osim toga, "briselski čato", kako je Plenkovića prozvala HDZ-ova desnica, lijepo je surađivao sa Sberbankom i drugim ruskim partnerima u slučaju Agrokor, čega se i "moskovski čovjek" Milanović ovih dana dosjetio. Dakle, osobni obračuni dvojice najvažnijih hrvatskih političara posve su besmisleni. "Moskovski čovjek" želi američko oružje, "briselski čato" trguje s Rusima. Pa gdje je tu normalno rasuđivanje?

Nije nigdje, niti ga itko propituje. Obojica imaju svoje navijače, simpatizere i birače. Milanović je najpopularniji hrvatski političar, Plenković vodi stranku s najvišim rejtingom. Demokratski igrokaz koji priređuju svaki dan pomaže da zaboravimo cijene u dućanima, obnovu nakon potresa, strah od siromaštva i nezaposlenosti, bojazan od širenja ukrajinskog rata... Ili, kako se često pita Plenković (a uz njega i Konstrakta) – A što ćemo sad? Ostati zdravi i oštro proturječiti suparniku na svaku moguću temu.

Povezane vijesti

• Protestni "mali" izbori
• Zločin s ukorom
• BILJEŠKA IZ GRADSKE SVAKODNEVNICE: Posao i strast