Gledam prije neki dan anketu iz Zagreba o ljetovanju i na pitanje kada će na more kaže jedan barba, "ma nemam para da ostanem, a kamoli da odem na more". To je realnost, ma koliko god se Vlada trudila uvjeriti nas da je sve u redu, došli smo da toga da će uskoro zaštitari čuvati voće i povrće, posebno trešnje. Kod nas je trešnja kriptovaluta, brate mili, koštaju kao da su zlatne, s njima se mjeri tečaj bitcoina. Ludilo, cijene su se utrostručile tako da će onaj barba, koji nema love ni za ostati a kamoli za otići na more, morati obilaziti šoping centre u lovu na paštete koje su na "akciji" euro i pedeset centi.

Ja još uvijek preračunavam u kune, uporan sam za popizdit', kad god izađem iz butige dođe mi slabo, preračunavam kao GPS.

Trešnje i transparent

Kultni status u mojim očima zauzimaju motovunske trešnje, lovranski kesteni i transparentnost Grada Pule. Sva ta tri mita su utemeljena na činjenicama da imaju svoju cijenu, naravno, postoje i oni koji tvrde da devedeset posto trešanja te devedeset i sedam posto kestena na našem tržištu nije vidjelo Motovuna i Lovrana, kao što pulska transparentnost nije vidjela niti jedan transparent. No, ako se bude dovoljno spominjala transparentnost, postat će dio folklora kao balun, kao priča o Klepetanu i Malenoj ili Božićna bajka kod obitelji Salaj.

Mi smo takva sredina, gdje se vrlo brzo postane tradicija, znate ono, dijeljenje vode na autoputu, onda sarma za skijalište, pa gdje Hrvati odlaze u šoping, usporedba cijena hrane Hrvatska-Mađarska-Slovenija-Italija, obavezno pitanje o božićno-uskršnjim košaricama i tako ukrug. E, pa na dobrom smo putu da nam i transparentnost postane dio mitologije, da ne kažem tradicije.

Konzerva graha na akciji 12 kuna, ludilo, još si sretan kad nađeš. Istina je da se kužim u ekonomiju k'o Marica u kriv pajser, ali lova leti, tutnji, nestaje brzinom svjetlosti. Neki dan uhvatim na akciji tunjevinu, tri konzervice za sedam i pol eura, odmah sam kupio jedno pakiranje, uopće se nisam puno razmišljao, nekih pola sata, ne više brat-bratu, kunjado-kunjadu, zaova-zaovi, jetrva-jetrvi, razmišljao sam ne više od pola sata i investirao, pa tko živ, tko mrtav. Tko ne riskira, taj ne profitira.

Još uvijek traje štrajk sudaca, mada kažu zlobnici da se uopće ne osjeća da štrajkaju jer se sudski procesi i ovako i onako vuku kao prebijene kokoši. Političari su puni suosjećanja za njihove probleme, pa kaže Peđa Grbin: "Problem sa sudskim osobljem koje je u štrajku Plenković bi mogao riješiti samo da izađe iza svoje barijere bahatosti i shvati da u ovoj zemlji ima ljudi koji žive u jako teškim uvjetima." Majko mila, znate li vi nekog siromašnoj suca? Nekog "bogeca" koji nema niti za ostati, ja ih znam na stotine, teška sirotinja. Kaže mi jedan prijatelj, "samo da ne štrajkaju nogometni suci, za ove ćemo lako".

Sanitarni čvorak

Pula mi više nije špica, baš je zaglavila u neku učmalost, sivilo, burgijanje oko toga tko je potrošio ili nije potrošio tisuću eura postalo je veći problem od sanitarnog čvora, istih onih zahoda na koje je upozoravao John Wallan, nitko drugi. Govorio je on da ćemo se kad zagusti u centru grada, kada crijeva iznenada prorade, kada provare onih par trešanja koje smo kupili, da ćemo se tek tada zapitati, "bože, kako da to ferman"? Gdje je taj sanitarni čvorak, pitanje je svih pitanja, a nije problem to tko je i za koliko eura spavao negdje izvan Pule. Naravno, kao što postoji pitanje svih pitanja, postoje i odgovori svih odgovora, a taj odgovor u slobodnoj interpretaciji glasio bi otprilike ovako: ako su sanitarni čvorovi najveći problem koji imamo, onda sam ja sretan i ponosan na to. U svim inačicama možete uvaliti takav odgovor, garantiram vam par lajkova, lajkat će vam jedan dio uvlakača, jedan dio zabadača, jedan dio narikača.

Direktor Pula sporta, ili one firme koja je objedinila sport, tržnicu, pričuvu, Fratarski otok, dakle Mario Peruško informirao nas je da su već prvog dana otvaranja kampa na Fratarskom djelatnici kampa zamijenili ruzinavi poklopac šahta za vodu novim poklopcem. Ma, svaka čast, to su vjerojatno radili vrlo pažljivo, ne kao IDS, oni bi to spizdili u pet minuta, a pritom bi se objedovalo kao da su sagradili Pelješki most. Nema, prijatelji moji dragi, sada se zna "tko kosi, a tko vodu nosi", a na to sam kao građanin neizmjerno ponosan.

E, pa da samo to naprave, više ništa ne trebaju raditi, makar, istini za volju, jedan šaht ne čini kanalizaciju. No, ne možemo cjepidlačiti, može me netko prozvati da za sve što kritiziram podastrem dokaze ili da šutim zauvijek. Zamišljam kako se taj poklopac mijenjao, zamišljam tu moćnu mašineriju, te potencijale koji rade a jaja ne glade.

Jedan promijenjeni ruzinavi poklopac je samo početak, uvjeren sam da je to za skoro dvije i pol godine vlasti dobar početak, poklopac po poklopac i svaki će lonac doći na red. Uvjeren sam, mogu onda ja gladiti prsten, mogu ja gestikulirati, kuhati, zakuhavati, kiptjeti, ali sustići će nas sve neki ruzinavi poklopac. No, ja sam kao ekspres lonac, eksplodirao bih da ne puštam pomalo paru, da ne ventiliram, da ne zviždim, da ne pizdim, da ne piskutam. Ja sam čovjek naviknut na bol, to je bezvremenski hit mog omiljenog benda Lilihip i moja krilatica. Naravno, naviknut na bol, ali ne previše.

Trojezične ploče

Neki ljudi glade kosu, neki jaja, neki mečku, moje mjesto se zna, kako bi rekli naši stari, "zna se". U skladu i s tradicijom Pule ja sam gladijajator, čuvar gradskog pečata, pomoćnik sedam gradskih poduzeće bez portfelja, trostruki junak rada sa zlatnom lentom, domaćom palentom, žgvacetom, slanim srdelama, jednom špaletom i pljukancima. Da, da, postoji i takva titula, ja sam je neki dan dobio na Trgu kralja Tomislava. Krećem s novom inicijativom, kao i uvijek do sada, moja ideja je da napravimo prvi u Hrvatskoj trojezične ploče, sve je više naših sugrađana iz Nepala, pa da im se nekako olakša život, budimo začetnici nove miroljubive aktivne koegzistencije, a ja kao čuvar gradskog pečata osjećam potrebu biti koristan ovoj zajednici, to mi je na kraju krajeva i zadovoljstvo.

Vidimo se na Forumu na finalu Liga nacija, dođite u grad da on ne bi došao po vas.

Povezane vijesti

• Protestni "mali" izbori
• Zločin s ukorom
• BILJEŠKA IZ GRADSKE SVAKODNEVNICE: Posao i strast