"Ako ti se ne sviđa, odlazi iz Hrvatske!"! Kakvo poentiranje! Kakav domoljubni komentar! Ne sviđa ti se - idi. Domišljata i nadasve inventivna rečenica kojom vas, ukoliko ste se usudili kritizirati neke pojave u Hrvatskoj, tjeraju oni koji smatraju da su više od vas zaslužili biti ovdje. Jer kako bi drugačije objasnili da netko nekoga tjera iz države zato što ima problem s njegovim stavom i kritikom postojećeg stanja. A često se kritizira, vjerujte mi, samo da se ne bi vrištalo, dok šutnja nije uvijek zlato. Pogotovo kad sve urla od pogreški.

Zašto se kritika loših pojavnosti u našem društvu odmah tumači kao nedostatak "poželjne" pripadnosti, domoljublja i dobronamjernosti? Možemo li se svi zajedno pogledati u oči i priznati barem toliko; da u ovom društvu postoje nebrojeni primjeri u kojima smo podbacili, u kojima je politika debelo podbacila, a da nas to nužno ne navuče na tanak led propadanja kroz sve oblike zdrave prosudbe i potpuno nam ne zamrači pogled na stvarnost? Čime je to napadnuto domoljublje prosječnog stanovnika ove maloljudne zemlje, ako građanin ove države ukaže na problematične točke? Hoćemo li mjeriti količinu lojalnosti zato što prozivamo? Domoljublja?

Zašto i kome kritika smeta? Odgajamo li djecu tako da sve što učine, pa i kad je jako loše, bez iznimke kao roditelji opravdavamo? Želimo li da to dijete bude bolje, valjda bi, osim vlastitim primjerom, naše odgojne mjere trebale poticati na dobro i bolje, a loša ponašanja trebali bi kritizirati i potaknuti na promjene, da ne kažem da ih je primjereno na neki način kažnjavati. Bez toga smo roditelji upitnih sposobnosti. Bez propitivanja nema napretka, ali ni prave ljubavi. Kritika je konstruktivna, ako je na mjestu.

Društvo može biti bolje. I treba biti bolje. Može to i treba biti i politika, a kad nije, dužni smo je kritizirati, bila ona naš izbor ili ne. Na izborima ćemo joj pokazati što mislimo o njenim rezultatima. (premda su izbori posebna tema i za neke naredne retke) Ako nemamo snage suočiti se s istinama koje nam ne miluju uši, dozvolimo barem da to netko drugi glasno artikulira kroz kritiku, a da ga pritom ne šaljemo "tamo negdje", jer je "manje naš".

Ako se u ovom društvu svaka iole oštrija kritika opisuje kao izdajnički čin, zapitajmo se; ima li se uopće išta za kritizirati, a da nam se ne pripišu neki već toliko promašeni epiteti, s kojima se i djeca već sprdaju? Van, van, van...kao da na svaki spomen pojava koje ne valjaju, (osim ako se ne lažemo i ustvrdimo da takve ne postoje) netko nekoga šalje kartom u jednom smjeru. Takvi ne misle da je ovim drugima stalo, nego ih prozivaju "unutarnjim neprijateljem", a budući da i inače teško mirimo nepomirljive, pokušaj dokazivanja da tomu nije tako, uobičajeno je jalov posao.

Kad bi svijet bio crno bijelo mjesto, ovakav pristup bi imao donekle smisla, ali znamo da tomu nije tako i da je stoga puno upitnog u opisanom ponašanju. Tko može braniti neobranjivo i pritom kao argument navoditi neprijateljstvo onog drugog, dok istovremeno njeguje kult sljepoće na štetne i pogubne radnje, koje dugoročno uništavaju kompletno društvo? Tko je u konačnici neprijateljski nastrojen; onaj koji kritizira, kako bi stvari bile bolje, ili onaj koji se pravi da je sve u redu, dok u mnogočemu pucamo po šavovima?!

"Car je gol" ni u priči nije poželjna konstatacija, ali tjerati glasnika "preko grane" (naravno gdje bi drugdje nego na istok, jer je to omražena destinacija, pa je i tjeralica time "prisnažena"?!) u 21.stoljeću djeluje kao da smo vremeplovom sletjeli više nego prerano ili pradavno. Tamo negdje u vremena kojih se mnogi odriču, a s njima imaju više zajedničkog nego bi to željeli. A iako smo se pojavili prerano, opet smo zakasnili (i prespavali) lekciju o civilizaciji koja počiva na razumu i u kojoj nam je netko trebao objasniti da biti dobar građanin znači prije svega biti pošten, držati se zakona i željeti dobro svima, ne samo nama već i "njima". Ako pritom kritiziramo, to samo znači da nam je jako stalo. U protivnom, ni mrvicu svoje energije ne bi potrošili na ono za što nam se živo fućka.

Povezane vijesti

• Protestni "mali" izbori
• Zločin s ukorom
• Dobrota je tiha, zlo je razmetljivo