Piše Robert Matteoni
MetroPula: Kad je logike onda i u Istri sport funkcionira
Ilustracija / Robert Matteoni
U ožujku 1992. godine, kažu činjenice ne tako daleke povijesti, a i naša svjedočenja, na nogometnoj i sportskoj uopće priči Pule dogodila se velika promjena. Nije naime vijest da je Istra uvrštena političkom odlukom državne vrhuške u Prvu HNL, jer dogodilo se to 1991. godine. Kad se u eteru vrti priča o tome da je Pula sportski profitirala zbog politike, odnosno da je nogomet ušao u prvi kvalitativni razred, osjeća se u nekim strukturama i nogometnim krugovima doza ironije. Uvijek je to zanimljivo jer, samo radi primjera, te je godine prvoligaš političkim dekretom postao i Varteks iz Varaždina. Nerijetko sam vodio žustre polemike s utjecajnim likovima u Zagrebu i "okolici" kad god bi oni neko nezadovoljstvo iz Pule i Istre u kontekstu suđenja, neravnopravnog statusa obezvrjeđivali tezom kako je to ionako "nezaslužen prvoligaš iz dekreta, i još k tome neorganiziran".
Obje teze su, naravno, bile točne. Tuđman je sugerirao (u prijevodu naredio) ondašnjem NSH-u da se formira geografski zastupljena liga, jer je tog trenutka to bilo politički važno za zemlju. Točno je i to da je Istra bila klub iza kojeg nitko nije (financijski) stajao i posljedično, prvenstveno zbog tog deficita, onda je bila kolokvijalno rečeno, neorganizirana. S druge strane Varteks je imao iza sebe tada vrlo moćnu industriju konfekcije, čiji je posebni sektor, franšizu Levis, vodio mladi menadžer i osvjedočeni strastveni zaljubljenik u nogomet Anđelko Herjavec. Već zbog statusa tvrtke Varteks, ali i svojih menadžerskih vrlina, zbog kojih je zaslužio velika priznanja američkih partnera, Herjavec je već 1994. postao glavni u tvrtki, ali i u nogometu. Zahvaljujući njegovim potencijalima, strasti za nogometom, vezama s državnim vrhom i ekonomskim jakim igračima, Varteks je samo rastao kao klub, a Istra je padala. Zato se, valjda, kroz vrijeme stvorila priča da su tamo puno sposobniji pa se utoliko bliže centrima moći Pulu i Istru doživljavalo kao svojevrsne brižnoće (jadničke). Do danas više-manje se taj doživljaj nije bitno promijenio, iako sadašnjost ukazuje na promjenu kvalitete pulskog prvoligaša.
Dakle, promjena iz uvoda odnosi se na činjenicu da je u ožujku 1992. službeno započela era, prva takve vrste, organiziranog navijanja. Već je ta činjenica bila vrijedan profit promocije Pule u Prvu ligu. Gledatelji su u svakom sportu, pa tako i (posebno) u nogometu izuzetno važan akter priče. Ne samo zato jer plaćaju ulaznice te što ih je više privlače i više sponzora. Gledatelji daju ton atmosferi, a što je ona intenzitetom navijanja jača, to je doživljaj sportske predstave intenzivniji i pozitivniji. Za Pulu je organizirano navijanje bila velika novost, iako je sporadično bilo ponekih utakmica, na stadionu i u dvoranama, gdje su se gledatelji malo više naoružali rekvizitima (sirene, zastave, udaraljke…). No, sve bi to trajalo unutar neke kvalifikacijske utakmice, odnosno nakon prolazne euforije uslijedila bi uobičajena bonaca na tribinama.
Navijačka skupina Demoni ostvarila je kroz tri desetljeća kontinuitet, što je u toj supkulturi, poglavito u lokalnom nam okruženju, pokazatelj iskoraka. Uobičajeno je bilo u Istri govoriti, osim da je sportska periferija, gdje se ljudi uglavnom podređuju biznisu u turizmu i hedonističkim okvirima (gastronomija, enologija i prateće manifestacije), da ne može tu izrasti niti igračka, niti stručna, a posljedično niti navijačka vrijednost. Stvoreni su tako brojni mitovi kroz vrijeme, i teško je bilo tumačiti da je problem sporta u stvari u društvenoj pasivnosti, kao posljedica političkog manjka interesa i za domaći živalj ponižavajućoj ignoranciji (naj)jačih gospodarskih igrača. Recimo, razliku Varteksa činio je Herjavec i istoimena tvrtka. Kad je predsjednik, nažalost, tragično stradao, a tvrtka vremenom otišla u zone preživljavanja, Varteks je kao klub živio sudbinu Istru.
Tako je i jedan od uvriježenih stavova postao onaj da ovdje ne može biti navijačke strasti, i da oni koji žele dobar sportski (nogometni) provod moraju ići u Rijeku. I posljedično, biti za Rijeku. To se i može razumjeti, pogotovo ako geografski gravitirate bliže tom gradu. No, kako je vrijeme donosilo neke drugačije momente, tako se i ovdje stvarao temelj navijačkog kontinuiteta. Kako je pulski nogomet postajao bolji, tako je raslo i zanimanje izvan Pule. Kada se napokon nogometna Pula, pogotovo u ovoj sezoni, izdigla, pokazalo se podosta toga što je kao teorija živjelo na tragu tih prošlih dekada. Znači, kad postoji jasan financijski stabilitet (aktualni vlasnici Istre 1961) posljedično se može kvalitetnije rasti i napredovati. Kada se s tim stabilnostima kvalitetno kadrovski organizirate, onda vam omladinske kategorije postaju među boljima u Hrvatskoj. Kada sportska politika postane u tom kontinuitetu stabilnosti logičnija, kao ove sezone, onda se može dogoditi, i događa se, natjecateljski iskorak. Dakle, puno toga što je donedavno slovilo kao odraz provincijalnosti Pule i Istre (što malo raštimano zvuči u kontekstu Hrvatske), sada daje jasno naslutiti da nije odraz nesposobnosti, nego objektivnih limita tih vremena (besparica) i subjektivnih vlastitih slabosti. Među inim slabostima bila je i ta da se na svaku nepravdu zašuti čim nego krivo pogleda iz HNS-a i ostalih komisija, ili neki moćnik jačeg kluba "obeća da će u Puli požaliti što su…".
Ove sezone kada je Istra iskoračila, pokazala da može biti konkurentna, kada djeluje dobro organiziran klub, pokazalo se da se i da se nisu prethodnih godina žalili za ništa kad je u pitanju suđenje, status u forumima i općenito u nogometu. Sada Istra više nije baš tako simpatična, i iritira mnoge na tim adresama jer je zauzela pozicije gdje može otkinuti dio "utabanih" interesa za sebe, može biti vjerodostojna u očima šire javnosti kada se buni, a više joj ne mogu, kako kome padne napamet, oteti niti seniore, a kamoli mlade i vrlo talentirane igrače. Svi ti procesi su predugo trajali, ako se referiramo na okvir 1992. godine, i godinu osnutka Demona, do današnjeg 31. rođendana, u kojem je razdoblju pulski nogomet mogao prije iskoračiti. No, bolje ikad nego nikad, odnosno proces je uhvatio korijena. I apsolutno sam uvjeren temeljem 40-ak godina iskustva, da bi taj proces vrijedio za košarku, rukomet, odbojku, vaterpolo i sve sportove, da imaju financijsku stabilnost (u svojim dimenzijama) kao što je ima Istra 1961. To bi bila samo još jedna potvrda da problem ljudi u ovom kraju, kad je (i) sport u pitanju, nije (ne)znanje ili (ne)sposobnost organizacije, nego temeljno deficit financijskog zaleđa, kao osnove za daljnji razvoj bilo kojeg sportskog procesa.
Jedan od tih procesa tiče se i stvaranja bolje tradicije, kojom bi se onda ljudi ne samo iz Pule i bliže okolice mogli više priključiti podršci prvoligašu. U tom smislu je vrlo znakovita i za te procese obećavajući međusobna podrška Demona i Šajeta. Navijači porečkog Jadrana bili su na Drosini i na Sjeveru bodrili uz Demone Istru 1961. Demoni su uzvratili i pridružili su se porečkim kolegama u podršci domaćem Jadranu protiv lidera iz Ploča. Svaki primjer povezivanja unutar Istre uvijek je pozitivna nota, a svaki je mali prilog županijske homogenosti dodatan plus i snažnijem statusu Istre prema dalje.
Naravno, ne idu evolucije gornjih problematika u rješavanje od danas do sutra. Ono što je važno to je da započne, a onda se kroz vrijeme i stalno dokazivanje moraju potvrđivati. Kad govorimo o drugim sportskim subjektima u gradu, svaki njihov rezultatski iskorak je samo potvrda da ima ljudi, po svim sportovima, koji itekako dobro znaju sportski posao. Ta je potvrda, ujedno još snažnija, zato jer ti sportovi, ekipni i individualni, nemaju nužnu financijsku podršku, a posljedično teško im je stabilno i na dugoročno dodatno razvijati se i napredovati. Upravo zato ne treba prihvaćati vanjska lakonska etiketiranja da istarski sport nije sposoban. To jednostavno ne odgovara činjenicama, pogotovo stavimo li kriteriji procjene u kontekst uloženog-dobivenog u odnosu na druge krajeve.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
