Između pulskog gradonačelnika Filipa Zoričića i novog vlasnika Uljanik Standarda Ilije Lovrića postoji odnos prepun visoke napetosti i dijametralno suprotnih pogleda oko statusa brojnih nekretnina koje je galižanski poduzetnik kupio na sedmoj dražbi u okviru stečajnog postupka kojem je mogao pristupiti svatko zainteresiran pa tako i Grad Pula. Ali nije. Donedavni gradonačelnik Boris Miletić u pet navrata nije pokazivao ni najmanji interes za kupnju Uljanik Standarda. Isto kao ni njegov nasljednik Filip Zoričić. Doduše, on dva puta. Obojica su, ukupno gledajući, prespavala sedam dobrih prilika kada je Grad mirne duše mogao kupiti tvrtku krcatu zanimljivih nekretnina po Puli.

Umjesto njih, licitaciji je pristupio Lovrić. Pošteno je za 20 milijuna kuna kupio firmu, no dosta loše je iskomunicirao i njeno preuzimanje i svoje namjere. A to je aktualni gradonačelnik jedva dočekao. Pružila mu se neočekivana i spasonosna prilika da sa sebe spere odgovornost koju će retoričkim vještinama prebaciti upravo na Lovrića. U skladu s time prekjučer je na brifingu s novinarima Zoričić prijeteći zagrmio prema Lovriću: "On se ponaša neodgovorno i pitanje je koliko ima socijalne osviještenosti, da ne govorim morala. Ljude ne možete tek tako izbaciti na ulicu, oni imaju određena građanska prava i mi im pružamo besplatnu pravnu pomoć". Zoričić ga je na ovaj način naciljao kao jedinog krivca za neugodnu situaciju u kojoj stanari Lovrićevih samačkih domova moraju napustiti dugogodišnji životni prostor.

Galižanski poduzetnik je definitivno dobar trgovac, a loš komunikator, slon u staklarni. S druge strane, on je biznismen koji ima potpuno pravo i obvezu oploditi svoj kapital. Kredite, jel', treba vraćati. Problem je načina na koji opravdava svoje poteze i najavljuje neke prenamjene prostora zbog čega ga gradonačelnik najotvorenije gura u provaliju socijalne neodgovornosti. Ili se stvara takva percepcija od koje će, bio u pravu ili u krivu, teško pobjeći.

I Miletić i Zoričić napravili su golemi strateški propust kad su ignorirali priliku u kojoj je Grad za nevelike novce mogao preuzeti stotine stanova čiji su posjednici, među ostalima, egzistencijalno i socijalno ugroženi Puljani. Onog trenutka kad su te nekretnine došle u ruke privatnog vlasnika koji na stvar gleda s logične pozicije profita i prije svega povrata investicije, stanari samačkih hotela u cijeloj su priči postali inferiorni igrači.

Grad ponosan na svoju socijalnu odgovornost mogao je ulaganjem od 20 milijuna kuna adekvatno stambeno zbrinuti svoje sugrađane koji su u životu imali manje sreće od ostalih, dok bi komercijalizacijom samo prostora bivšeg Kluba Uljanik mogao povratiti investiciju i ostvariti dodatni profit kojim bi se, kao nekakav perpetum mobile, stalno stvarala nova vrijednost dovoljna za pokrivanje smještaja uglavnom bivših zaposlenika Arsenala. Za gradske propuste odgovarat će, međutim, politički analfabet Lovrić. Još malo ovako, i uvučenog u paukovu mrežu, Zoričić će ga smazati za doručak.

Povezane vijesti

• Irena Hrstić – žena koja je završila gradnju pulske bolnice jer joj je Plenković vjerovao
• Old boy, Damir Kajin
• Buridanov magarac Zoričić