PIŠE NENAD MARJANOVIĆ

Ordinacija dr. Frica: Avanti, poplavo

Nenad Marjanović Dr. Fric (Snimio Manuel Angelini)

Nenad Marjanović Dr. Fric (Snimio Manuel Angelini)


Kažu za jednog mog poznanika "dobar je, al' troši ko Dajc", stariji pamte ovog heroja bivše države, kamion koji se proizvodio u Mariboru, po licenci njemačkog Magirus Deutza. Taj je kamion navodno trošio i ulje i benzin u rekordnim količinama. Bilo ih je u velikom broju pa su s minimalnim maskiranjem bili idealni za ratne scene kolona njemačkih vojnih kamiona. Bio je to kamion naše mladosti, njih su s puno uspjeha presretali partizani u ratnim crno-bijelim filmovima, ali i kasnije u onima u boji, i rasturili ih, dizali u zrak i pustošili.

Ima jedna minijatura koja se prepričavala u pola glasa kada su partizani presreli kolonu kamiona uvjereni da su puni hrane, međutim ćorak, ništa, ni hrane ni oružja. Razjareni krenuli su skidati kotače, zapovjednik raspali rafal iznad svih i vikne, "drugovi jedite felge, gume ranjenicima". Kako sam već jednom napisao, avanti, poplavo, alla riscossa, bandiera rossa… Princip je isti, sve su ostalo nijanse.

Jedni nas vode, drugi voze

Eto, sustav je uvijek načelno pravedan, kad slušate vlast, ona uvijek brine o ranjenicima, a za sebe ostavlja ono što ostane, felge, naravno, kromirane. Svaka vlast, na bilo kojoj razini troši k'o Dajc, guta, tamani, pelješi, ljušti, dere, svaka, bila ona mala lokalna vukojebina ili ona državna koja uz to još i štiti državne interese, troši, brale, k'o sumanuta.

Jedni nas vode, a drugi nas voze, narod je taj koji puni taj kamion koji nemilosrdno troši. Vjerojatno ste već čuli onaj povijesni vic kada je slon sreo dinosaurusa i pitao ga, "ej, je li ti rekao Noa za ono putovanje?" Dinosaurus ga zbunjeno pogleda, "koje putovanje?", slon mrdne ušima i kaže, "ma nema veze". To je povijest, ali i realnost, prava informacija je garancija za uspješnost. Povijest nas uči, ona je učiteljica života.

Imamo lopove koji otvaraju sve brave, ali nemamo više bravara, na radost onih koji istinu zamotavaju u novine umjesto da je objavljuju u novinama. Pa zato krenimo u analizu, naravno stručnu, onoga što nas je zadesilo u zadnjih sedam dana. Istra 1961 je pobijedila Šibenik, jučer je igrala s Rijekom i ne znam rezultata, ali nije ni važan. Kod nas u Puli se slavio Dan oslobođenja, a mene su za života nekoliko puta oslobađali, svaki put na gore, no svi očekuju da im budeš zahvalan jer bez njih ne bi bilo niti nas.

Na dan mog rodnog grada pročitao sam objavu gradonačelnika koji je mudar, pametan i sposoban, baš onakav kakvog ovaj naš oslobođeni grad i zaslužuje. "Obnovili smo i, napokon, uredili Bulevar i ostale ulice, obnavljamo fasade, dovršavamo zgradu Coworkinga, maksimalno izvlačimo sredstva iz EU fondova i Fonda za zaštitu okoliša..."

Bulevar je nikad bolji, fasade ubijaju, doslovno, ja nemam pojma šta je to zgrada Coworkinga, ali je sigurno super, sredstva iz EU fondova su povukli, rekao mi je Miletić, kaže da je Filip zadnji u povlačenju, na dnu tog konopa, znate ono povlačenje konopa s Jadranskih susreta, on je zadnji, a okoliš je zaštićen k'o lički medvjed. Pa kaže dalje: "Čeka nas novo razdoblje ITU mehanizma alokacije 33 milijuna eura", što god da to znači. U razdoblju mehanizma ITU uvalili nam k..., upišite na ove točkice što god želite, čisto da ne ispadne da sam ja tendenciozan ili nedajbože bezobrazan.

Riva ne pliva, lukobran je neobran

"Giardini će imati novo ruho s još više stabala, uređujemo Marulićevu, Mutilsku ulicu, slijedi nam obnova rive i lukobrana." To je to, obnova Giardina je počela, sve je više suncobrana, sunce nas je obasjalo. Riva ne pliva, lukobran je neobran, ovo čisto radi rime, da ne ispadne bez veze. No, mislim da je našem gradonačelniku najdraži onaj dio objave u kojem kaže da se Pula ponosi svojim antifašizmom, da slavi svetog Tomu te da provodi referendum. Antifašizam i zalaganje za referendum su baš okosnica njegove vlasti, bar se meni tako čini, ja sam po tome isti kao on, jedino što ne slavim svetog Tomu, ne volim narodnjake, ali gledao sam film, ako mislimo na istog Tomu.

"Puno se radi u Puli i tek smo u zamašnjaku radova. U svom redovitom obilasku mjesnih odbora te svakodnevnoj komunikaciji s građanima jasno mi je koje su potrebe građana i trudimo se i moramo biti na dispoziciji i usluzi svima." Ovo je također dio svečarske objave, dio koji je upućen javnosti, pa i ovo je živa istina, u Puli se puno radi, ali se ne precizira gdje. Istina je da ovaj obilazi mjesne odbore, no šteta što to ne rade i građani. Istina je i to da gradonačelnik zna koje su potrebe građana, to svi znamo, "u se, na se i poda se", nema tu puno filozofije, a nema laganja niti kod dispozicije, svako je na svojoj poziciji.

"Pula je, ponovit ću, hrvatski Rim, Pula je grad koji nikada ne šuti. Pula je grad u kojem se ostaje i koji se zauvijek voli." Ovako se završava objava za građane, ovo je poanta svega u ovom malom napaćenom gradu, pardon Rimu. Ako je Pula hrvatski Rim, onda je Filip Zoričić Marcus Julius Philippus, poznat kao Philippus Arabus, Philipp Arapin i kao Filip I., od 244. do svoje smrti rimski car.

Blago nama, povijest se ponavlja, pa neka netko kaže da to nije istina. Ovo se da provjeriti i nije izmišljotina. Tragajući tako za ostavštinom i dosezima jednog drugog Filipa, naiđem i na ovo: Filip nije želio ponoviti pogreške prijašnjih careva i shvatio je da se mora brzo vratiti u Rim kako bi osigurao potporu Senata. Za ovog našeg vladara nema straha, ima potporu Senata, iako mnogi tvrde da nema, nego da potporu imaju samo dobri projekti u Puli, a vidjeli smo u ovom mom istraživačko-analitičko-povijesno-znanstvenom tekstu da pulski Senat stoji iza svega što je pokrenuo Marcus Julius Philippus, od Giardina do Peroja triput san njoj ga zaboja.

Za sam kraj ovog znanstvenog rada nešto iz rubrike "život piše drame i ljubavne romane". Nastojeći ojačati svoj režim, Filip je ulagao velike napore da održi stabilne i dobre odnose sa Senatom te je od početka svoje vladavine ponovno afirmirao stare rimske vrline i tradicije. Ubrzo nakon proglašenja carem Filip je svoje rodno selo preimenovao u Filipopolis (lat. Filipopolis) i tu izgradio mnoge građevine - kazalište, stadion, središnji trg, kupalište. E pa, sad vi recite da ja lupetam, sve se ovo nalazi na internetu, 'ko voli, nek' izvoli. Neka Pulu nazovu Filipana, kad je bal, nek' je maskenbal.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter