"Dok sam ja gradonačelnik, promovirat ćemo i čuvati identitet građanske, europske i mediteranske Pule", rekao je za Glas Istre gradonačelnik Pule. Ja bih na ovo samo dodao, čuvat ćemo identitet Pule kao zjenicu oka svog, ali ćemo navijati za Hajduk. Da, nogomet je postao hit, u Puli, sve je u znaku nogometa, uvukla se najvažnija sporedna stvar na svijetu na mala vrata i u lokalnu politiku.

Gledam sjednicu Gradskog vijeća Pule i vidim kako vijećnik Milan Rašula zvani Zeka svojim pitanjem majstorski namješta zicer gradonačelniku Zoričiću, ovaj dvojac u jednoj akciji, jednim pitanjem i odgovorom upisuje gol i asistenciju. Zoričić je poentirao, a Rašula upisao asistenciju, riječ je o napokon riješenom problemu, radi se o skrbi gradonačelnika o jednom manjincu, o sanaciji kuće u kojoj je živio, a koja je arheološki biser jer je sagrađena tisuću dvjesto i neke godine.

Kakva je to bravura bila, uvježbana akcija, uleti pitanje, a Felippe zavlači devedesetku, dere rašlje i to škaricama. Građani šilje kajle, sladostrašće, ekstaza, žmarci, srsi, električni orgazam, svi su još uvijek u šoku. Manjinska socijalno-arheološka senzibilnost gradske vlasti kakvu novija povijest ne pamti. Nadam se da je ovaj trenutak zabilježen, da postoje video zapisi i fotografije ove situacije. Baci fotku, goni bandu, kako glasi današnji podnaslov. U nastavku sve je bilo na tragu te akcije, čak je Zeka konstatirao da nitko ne smije vodećeg strijelca, golgetera, majstora "šešnajsterca" propitivati što radi s loptom, zašto ne dodaje, zašto uvijek forsira igru po krilima, zašto mu sve akcije vodi Ademi, zašto toliko drži loptu u nogama.

Nitko ga, po Zeki, ne smije pitati zašto više ne koristi glavu, zašto forsira oštru igru, a zašto bi ga i pitao kad uvaljuje iz svih pozicija. Zoričić je ovaj potez očekivao, primio je spremno asistenciju, tako da se na trenutak učinilo kao da je cijela akcija uvježbana na nekom od treninga.

Ajmo dalje, samo još da spomenem mog Aredemia, "la mia Banana", osim što ga volim jer sam bio mali kad mi je on bio uzor, faca kojoj sam se divio. Oni koji ne znaju, on i njegov brat su bili semafori na Gradskom stadionu, današnjoj Drosini. Padne gol, a njih dvojica dižu brojeve i ručno mijenjaju rezultat, kraljevi, kad su me počeli pozdravljati, bio sam ponosan. E, da se vratim, danas Banana svojom mirnoćom, staloženošću, po mom skromnom mišljenju, opet radi kao semafor, ovaj put u Gradskom vijeću. On točno pokazuje kako stoje stvari na terenu, svojim stavom daje nam na znanje koliki je rezultat, 'ko vodi, 'ko se brani, a 'ko napada.

Otegao sam ovo, ali nije mi žao, sve za Pulu, interes građana mi je najvažniji. U Domu sportova trebao je nastupiti Dragan Kojić Keba, ali se Zoričić potrudio da izgubim onu staru foru "iza svakog ugla vreba Dragan Kojić Keba", al' šta da se radi, Černi mi je pomogao da dođem do podnaslova. Malo sam studirao proračun za kulturu i nisam našao neke programe koji se mogu svrstati pod komediju, ali nakon ovog Vijeća shvatio sam srž: zašto plaćati komediju, kad je možemo sami proizvesti.

Ma ne treba ni koncerte plaćati, ima ona ekipa koja ljeti svira na cesti, njih plaćaju ljudi direktno, koji proračun, ovo je grad koji može sam sebe zabaviti. Uzgred rečeno, netko je na Vijeću rekao da smo trgovačke centre trebali graditi u centru grada, da je grad zato prazan, ne mogu ga napuniti niti tri poziva "Dođi u grad!", pa je trebalo trgovačke centre graditi kod škole Centar, nego kako. Pa zovu se "trgovački centri", ne zovu se "trgovačke vukojebine" i onda nekom Borisu Miletiću zvanom Bambi padne na pamet to izmjestiti izvan centra. Fala bogu da je to netko primijetio.

Kako su nekad vodili grad dobro da nikom nije palo na pamet maknuti Tvornicu stakla i Cementaru iz grada, u cijelom svijetu su takve tvornice u gradu. Zato trebamo Kaštijun dislocirati bliže centru, ima brdo neiskorištenog prostora kojem treba naći funkciju.

Dok sam ovo pisao, mnogo se toga dogodilo, no o turbo-folku ne mogu pisati, jednostavno nisam stručan. Istina, kada se napijem pjevam narodnjake, lagao bih da rokam Ramonse, Seks Pistolse, odvalim malo Tomu, Halida, pa neki zabavnjak, nađe su tu Oliver, Mišo, srokam malo i Grdovića, "Ja ne moren više tako", odvalim našeg Alena, ustvari pjevam pjesme za raju. Uzmem gitaru, zapjevam za svoju dušu, kako bi rekli naši stari, kantan na tanko i na debelo. Pojma nemam o turbo-folku, ima ljudi koji se u to razumiju, pa nek' onda oni koji slušaju opere kad zavire čašici u dno prosude što je narodnjak a što turbo-folk. Ljudi smo, nismo važi od piture, nismo cipli, nismo škombri, jednostavno posustanemo.

U Hrvatskoj je sve na svom mjestu, mislim u ostatku Hrvatske, zna se 'ko pije, a 'ko plaća. Evo neki dan se sastali nezavisni političari, svi osim onog koji plaća putane na službenu karticu, lik se malo zaigrao, mlad je, kad sam rekao, zna se 'ko pije, a 'ko plaća", mislio sam na njega. Ja spadam u kategoriju onih ljudi koji vjeruju da onaj tko ne zna sebi ugoditi taj ne može ni drugima biti od koristi. Kako biti u društvu s onima koji štekaju, koji gledaju svaki euro, kako se zabaviti s nekim tko ne pije, ne tulumari, nema tu vajde, nema tu sreće.

Meni je taj lik glavna faca u Hrvatskoj, Toni Turčinov, tako se zove, e njega bih ja stavio za premijera, ako ne za premijera, onda za ministra turizma. Nije važno ništa osim toga da je nezavisan, važno je da mu nitko ne drobi kad odluči ići u kažin, kada se odluči spremiti na susrete s kurvama, treba ga pripremiti, ispisati mu valjane putne naloge, dati mu dnevnicu, kupiti mu kondome, neka rasterećen svih briga skuplja snagu za pokretanje našeg gospodarstva. Zadovoljan pojedinac jedino može biti garant za zadovoljno društvo. Živjeli… Trolovi naprijed, ostali stoj!

Povezane vijesti

• ORDINACIJA Dr. FRICA: Čestit Božić i još češća Nova godina
• Kad smo se zbrojili, oduzeli smo se
• ORDINACIJA dr. FRICA: Bivši igrač Istre odlazi u Firencu