Blagdanska empatija

U blagdansko, predblagdansko ili kakvo već vrijeme sve se više govori o potrebi za dobrotom i empatijom, koliko je važno biti dobar, pomagati i učiniti nešto korisno za druge. Sajam knjiga je ujedno i sajam mudrih misli za neka općeljudska pitanja, a nekoliko je intelektualaca u zadnje vrijeme naglasilo da danas nema više empatije, da su ljudi otuđeniji nego ikada ranije i da je nerijetko čovjek čovjeku vuk, pa i da su si žene nerijetko najveće neprijateljice u onim trenucima kada ne bi trebala izostati solidarnost. Također, istaknuto je da ne treba posebno govoriti, odnosno naglašavati žensku emancipaciju kada je to nešto što bi trebalo biti normalno, zdravo za gotovo, odnosno činjenično stanje stvari.

No, dovoljan je đir po gradu, dovoljno je osvrnut se na neke stvari i činjenice iz svakodnevice i vidjeti da život nije baš takav kakvim ga se opisuje, a što se tiče empatije i odnosa prema drugima. "Činite dobro drugima jer na taj način činite dobro i sebi", "Dobrota je nešto što se sve više množi što se više daje drugima", samo su neke od recentnih misli iz uma književnika.

Ponekad se sve svodi na prigodne akcije i darivanja, kao da će malo blještavila iskorijeniti siromaštvo i bijedu. Istina, postoje udruge i pojedinci koji kontinuirano rade tijekom cijele godine, ali uoči blagdana svi smatraju da treba biti dobar, makar dan-dva dobrote i onda sve po starom, sve stare navike i drugo. Kao da će kratkotrajna dobrote nekoga uzdignuti. A svugdje okolo računi prazni, kao i stomaci. Nerijetko se dešava da se od šume ne vidi stablo i da kod dijela ljudi ta empatija bude drugačije programirana, da prioritet bude primjerice spašavanje mačaka iz Požege umjesto pomoć gladnom susjedu iz kata iznad ili ispod.

Najžalosnije je i najteže, kako u blagdansko doba tako i tijekom cijele godine, onima koji ne mogu potražiti pomoć. Tko će brinuti o starijim ljudima koji žive sami, bez djece, a nemaju dovoljno novca za privatne domove, a za državne se čeka duže od iščekivanja Godota? Vidjeti ujutro jesu li živi, kako su, treba li im nešto? Koliko smo puta bili svjedoci da je netko tiho negdje preminuo, a alarmirane su nadležne službe tek kada se smrad duboko uvukao po susjedstvu. Glavno da svi pričaju o empatiji, važnosti dobročinstva, pažnji i skrbi.