Ljetna se roba izvlači iz ormara, uvijek iste kupaće. Otresa se prašina sa stare barete, potrgane očale iz DM-a spremne su zaorati po stijenama, a i krema za sunce se nekako, na nagovor, namaže po koži da bi se izbjegla neseksipilna bauštelica. Šator je fakultativna stvar, može se spavati i na madracu, u inat komarcima i pčelama. Spremni su i etilni stimulansi, a u džepu je i novac za Danicu i čiz iz bifea.

Tko do sada nije shvatio što se sprema, ne zna što propušta. Jedino rješenje je da napokon iskusi odmor na - Fratarskom otoku. Naime, jučer se otvorio kamp koji ostaje dostupan sve do 5. rujna. Kvastekova Danica vozi s Bunarine po uobičajenom rasporedu, ljepotice s recepcije dočekuju prve robinzone, a čuvar Mile spreman je za održavanje reda i mira. Krene li se preglasno pjevati, Mile spremno i gromko tjera pijanu mladost na Kanjon. Ustvari, vjerojatno je Mile već u penziji, ali lijepo je sjetiti ga se. Iz uprave, pak, kažu da zasad imaju 70-ak rezervacija na ukupno 250 kamp-mjesta, što nagovještava nešto slabiju sezonu.

Na otoku se ipak osjeća manji interes nego prijašnjih godina što je, ako se radi o turistima, definitivno poželjno. Osim pčela i grinja, domoroci su alergični i na turiste na Fratarskom (blasfemija je uopće složiti te dvije riječi u istu rečenicu), ali ih za sada, da kucnemo, nema ili ih ima u zanemarivom broju.

Također, stalni korisnici otoka, s kojima je pisac ovih redaka razgovarao, negoduju i zbog niza drugih problema. To su mahom sitnice, slatke zamjerke koje Puležani u dobroj vjeri upućuju Upravi otoka. Ne radi se o zlobi, a klasični "stanovnici" otoka sasvim sigurno nisu picajzle. "Frataricu" doživljavaju kao vlastitu kuću i žele da bude - još bolja. Ma najbolja.

Pa, krenimo redom. Podrazumijeva se da pravi otočki domoroci navijaju za isti koncept, autentičan, robinzonski, bez modernizacije, parceliranja i "napucavanja" otoka, ali da se pritom ipak što je više moguće podigne razina sigurnosti i čistoće. Kažu da je samo nekoliko funkcionalnih špina na lavandinima, da na wc školjkama redovito nedostaju daske, a i da bi ponuda u kafiću mogla biti bolja.

Ustaljena su pojava i "krofne na broj" iako je potražnja puno veća. Postale su, s vremenom, svojevrstan mit otoka. Sredinom sezone bilježi se i manjak asortimana u bifejskoj butigi. Kronično fali jedan ili više ledomata. Potrebna je, pričaju, sječa bolesnih prijetećih grana i stabala, a ne samo odvoz onih koja su sama pala. Također, voljeli bi vidjeti i neko ozbiljno pošumljavanje, "ali ne onim sadnicama od 10 centimetara koje sami u konačnici pokose".

Nekim se (ne)radnjama dovode u opasnost korisnici, poglavito mala djeca, i to nemarnim održavanjem, primjerice, molova i kućice kod odbojkaškog terena koja se, usput, urušila i u nju ljudi uporno trpaju smeće.

Još jedan, možda i najveći problem voljenog otoka su nesumnjivo glodavci iliti štakori, koji bez većih poteškoća dođu do bilo koje vrste hrane, gdje god ona bila i u čemu god bila zapakirana. Ako je u šatoru, probit će šator. Ako je u pet-šest vrećica, probit će i njih. Postanu li suviše gladni, mogli bi početi grickati nečije uši, šale se domoroci, pritom ne sakrivajući zabrinutost.

Da ih se ne bi krivo shvatilo, ipak napominju da bi se dalo još toga nabrojati, ali bi se onda moglo protumačiti da žele moderan kamp, a oni vjeruju da to nitko ne želi.

Kada se sve zbroji, promjena na bolje je moguća, a stvari koje ljudima smetaju mogu se jednostavno popraviti. Svakoj organizaciji i upravi tu i tamo dobro dođe pozitivna kritika, špotanje, boc, trzaj, zvižduk.

Za kraj, pravim znalcima Fratarskog jasno je da u ovoj opservaciji fali još jedna, ne i manje bitna stavka, a to je nezaobilazni (nakon krofni) simbol otoka - splav. Gdje je nestao splav s Fratarskog? Molimo vas, vratite nam splav. Hvala vam.

Povezane vijesti

• Umijeće života: Otac i vanbračno dijete
• Spašavanje vojnika Mezulića
• Nova opcija za spas Istre 1961