I korona i potres razotkrili su hrvatsku zbilju više nego išta do sada. Prije svega nesposobnost i inertnost države, vodili je HDZ ili SDP, što u konačnici je i dovelo da smo svo vrijeme zadnji u Europi, a očito ćemo to još dugo i ostati. Država i državne službe samo su slika hrvatske stvarnosti i s tim se mirimo, jer naprosto drugog izbora i nemamo.

Drugo je pitanje da su svi mnogo očekivali od Andreja Plenkovića, da nas bar malo pomakne prema Europi. Nije mu lako, niti jedan dosadašnji premijer nije imao toliko izazova kao što ih ima Plenković, ali to je uostalom i izazov s kojim se svaki premijer mora znati nositi. A svo vrijeme u ovih pet godina mandata nije bio problem sam Plenković, već ljudi koji ga okružuju. Potkapacitirani stranački prvaci, uhljebi svih vrsta, nekompetentni ljudi, mladi i neprepoznatljivi ministri. To je Plenkovićeva stvarnost i jedini problem je što ih brani do posljednje kapi krvi, kada svi vide da su svojim nečinjenjem stvorili krupne probleme u državi. I, naravno, posljedica toga je da pada povjerenje u državu i državne institucije i da se građani sve više samoorganiziraju.

Oko toga se premijer ne treba ljutiti, ni dijeliti lekcije novinarima. Posljednji je primjer razorni potres na Banovini i da nije bilo ljudi dobre volje iz cijele zemlje pitanje je kako bi nesretni stradalnici odmah nakon potresa uopće jeli ili imali bilo kakav krov nad glavom. Ne treba puno mudrosti za konstatirati da je sustav (djelomično) zakazao, da su se pokazali brojni propusti, da se kasnilo. Istovremeno su vatrogasci, policija, vojska, gorska služba spašavanja bili na visini zadataka, kao uvijek. I oni su, naravno, 'država', ali su 'država' i gradonačelnici, načelnici, razne službe i na kraju oni koji su trebali istog trena reagirati, držati kontrolu na terenu, donositi krucijalne odluke. A toga, nije bilo.

Ne zna se tko pije, tko plaća, dolaze i ovih dana komentari od ljudi s razorene Banovine. Svi hvale volontere, ljude koji su iskazali hrabrost doći i pomoći dok se tlo i dalje treslo. Jedan od volontera, nažalost, je i poginuo. Ljudi su se snalazili na sve moguće načine, sami dogovarali donacije, uz potiho gunđanje ministara koji su se, valjda, osjetili povrijeđenim da nešto ide 'izvan sustava'. Došli su i kuhari, radili danonoćno u nevjerojatnim uvjetima, a sada ih se naprosto tjera bez da 'sustav' priznaje koliko su pomogli ljudima. Opet je Plenković prilikom posljednjeg posjeta Sisku morao peglati ono što su njegovi ljudi zakuhali.

Sprdačina s 'obnovom' Zagreba druga je priča. Nema valjda grada u svijetu koji je pretrpio takva razaranja da deset mjeseci poslije potresa nije učinjeno gotovo ništa, osim onoga što su sami građani poduzeli. Ako će tako biti i na Baniji, sigurno da je krajnje uznemiravajuće. Tako treba shvatiti i riječi petrinjskog gradonačelnika Darinka Dumbovića da će ova Vlada proći ili pasti baš na obnovi gradova i sela stradalih u potresu. Zato i Andrej Plenković, ako želi mirno dočekati kraj drugog mandata, treba napokon početi mijenjati ljude koji su na svoje položaje došli samo zato što su vjerni hadezeovski igrači. Strašan je podatak da se u obnovi Banovine nakon ratnih razaranja nisu koristili materijali koji su trebali biti ugrađeni da te zgrade bude čvršće, a posljedice sada vidimo. Dok nas župan Žunić uvjerava kako je ponosan na sve ono što je učinjeno na obnovi ratom razrušene Banovine. I dok se loptamo kombinacijama je li sve otišlo u zastaru, pa ako su 'naši' i bili umiješani u sve to, stavimo sve pod tepih.

I ova najnovija kriza nakon strašnog potresa na političkom je planu pokazala da živimo u sustavu u kojem nema opozicije i postoji samo jedna stranka koja ima pravu snagu, a to je HDZ. Iz kruga šefa te stranke može se često čuti da je riječ o 'novom HDZ-u', koji ne preuzima odgovornost za ono što je učinjeno u vrijeme Sanadera, Kosor ili Karamarka. Ali, korona kriza i posljedice potresa nisu više vezani ni za bivše šefove stranke, ni za propuste koje je hadezeovska nomenklatura imala u prošlosti, već se radi o današnjem vremenu i današnjoj vladi koju vodi HDZ. I zato je odgovornost premijera da u tom 'novom HDZ-u' napokon najvažnija mjesta, a to je recimo i briga za robne rezerve, povjeri sposobnim, nekompromitiranim ljudima, kakvih u Hrvatskoj itekako ima. Kao što je već davno trebao u Stožer koji koordinira borbu protiv korone uvesti i druge ljude, ne samo one sa hadezeovskom legitimacijom. Ako je SDP propao i krajnje je nekompetentan za bilo što, to ne znači da među onima koji su preostali u toj stranci ili su bliski ljevici nema sjajnih eksperata, liječnika, epidemiologa. Kao i građevinara, arhitekata i ljudi svih onih profila koji sada trebaju u obnovi Banovine i Zagreba.

I sve to Plenković vjerojatno dobro zna i problem je što uporno i dalje 'gura' i tolerira svoje stranačke uhljebe i nesposobnjakoviće. Sve do trenutka pucanja, kako je bilo i s mnogim ministrima iz prošle Vlade od kojih je odustao kada je pritisak javnosti bio tako snažan da se više ništa i nije moglo učiniti da ih se obrani. Primjera je bilo jako puno, a sada, nažalost, premijer nastavlja s istom taktikom. Sve je bilo super, poručuje ljudima koji su pothlađeni sjedili ispred razrušenih kuća, čekajući da im volonteri, koji su došli od Istre do Splita, od Like do Slavonije, donesu topli obrok. A desetak dana je trebalo da se ta ista država organizira i osigura tople obroke za ljude, a tek ćemo vidjeti i kako će to funkcionirati. 'Država' mora reagirati odmah, a ne za desetak dana dok se konsolidira. Dakle, sustav nije do kraja dobro funkcionirao, koliko god se hadezeovska (medijska) mašinerija trudila da pokaže drukčije.

Kao što i sada lutamo oko korone, prvo uvodimo besmislene propusnice, pa ih povlačimo, zatvaramo kafiće, a 'kavu za van' prodaju oni kojima to nije djelatnost, kasnimo i s nacionalnom strategijom popularizacije cijepljenja. Liječnicima i sestrama koji su hrvatski heroji, kao i vatrogasci, policija i vojska daju se mrvice, dok se dijelila božićnica državnim uhljebima i onima iz javnih poduzeća koji se baš i ne umiru od posla. Bolno je to za vidjeti, to su strašne nepravde u režiji države i ako želimo ići naprijed mora se jednom stati svim tim anomalijama na kraj.

Stotinjak ljudi rade u raznim institutima, država ih financira, a često je to dupliranje kadrova koji već postoje u drugim institucijama. Administriranje u režiji birokracije se ne smanjuje i armija onih koji rade po županijama, općinama i raznim državnim službama su svete hrvatske krave. Odbijamo i investitore, ne činimo mnogo ni da postojeće zadržimo, kao što je to slučaj u Istri s BAT-om. Uvjeti poslovanja u Hrvatskoj godinama se ne mijenjaju na bolje, a za to je kriva samo i jedino 'država'. Upravo ona koju premijer treba modernizirati, ako Hrvatska želi imati budućnost.

Ne čini se ništa, jedna kriza zamjenjuje drugu i krpamo rupe u brodu koji ih ima sve više. Do kada, nije vrijeme da se sada razgovara. Ali je vrijeme da Hrvatskoj trebaju novi ljudi, oni za koje nije važno jesu li hadezeovci, esdepeovci ili pripadnici bilo koje političke stranke. Treba nam stručnost, odgovornost, sve ono što možda zvuči kao fraze, ali je presudno hoće li Hrvatska i dalje ostati na europskom dnu. Ako nastavimo kao do sada, pa u svakoj krizi vidimo (ne)sposobnost stranačkih kadrova, Hrvatskoj se loše piše.

HDZ sigurno neće srušiti SDP i oko toga Plenković može mirno spavati. Ali ako se i sada ne pokaže na visini zadatka, oko posljedica saniranja korona krize i nakon potresa u zagrebu i Banovini, budućnost te stranke nije blistava. Građani su razočarani i to oni koji nemaju nikakvu stranačku iskaznicu, niti svoju budućnost vide kroz politički angažman. A tih razočaranih je sve više i toga Plenković treba biti svjestan. Rješenje nije da nove autobuse i vlakove s mladima pošaljemo u Europu. To je katastrofa za Hrvatsku.

Povezane vijesti

• Protestni "mali" izbori
• Zločin s ukorom
• BILJEŠKA IZ GRADSKE SVAKODNEVNICE: Posao i strast