Nisu ni političari što su nekada bili. Tužba koju je Istarski demokratski sabor podnio protiv HDZ-ove državne tajnice i dužnosnice HDZ-a Istre Monike Udovičić – koja bi se mogla s obzirom na broj pozvanih svjedoka otegnuti u pravosudnu sapunicu što će se razvlačiti godinama – može se promatrati kao pokazatelj nekoliko društveno-političkih trendova i u Istri i u čitavoj Hrvatskoj.

Prvi je očit – političarima su "popustili živci" u neprekidnom ratu spinova, podmetanja, laganja i one uobičajene balkanske kafanske politike na koju smo navikli od kada je u Lijepu našu pristigao parlamentarizam. Još jučer je ex-IDS-ovac Damir Kajin sa saborske govornice – te znatno šire od toga – prozivao HDZ-ovce kako su Istru opljačkali, da bi kasnije svoja razmišljanja proširio i na druge stranke, uključujući i onu kojoj zahvaljuje današnju saborsku mirovinu. Danas je vrh IDS-a sastavljen od očito tankoćutnijih političara – smeta im izjava kako je "Uljanik bio bankomat IDS-a", koja ničim nije potkrijepljena i dokazana, teško da dokaza za to uopće ima – ali je izrečena u žaru političke borbe i u trenutku uhićenja uprave posrnulog brodogradilišta.

Uz Moniku Udovičić iz HDZ-a, žestoke izjave davali su tom prilikom i politički predstavnici Živog zida i SDP-a, ali izgleda kako je baš HDZ-ovka pogodila "u živac" čelnike Istarskog demokratskog sabora.

Druga činjenica koju uz ovakve sudske procese treba razmotriti je koliko je demokratski da se politički verbalni okršaji vode preko sudova. Jesu li političari doista obični građani koje smeta kada ih – poput nedavnog procesa u jednom gradiću u kontinentalnoj Hrvatskoj – neka bakica trača i "javno sramoti" po selu, pa je tuže i zarade koju kunu odštete – ili bi u ime svoje dužnosti i posla što ga obavljaju trebali pokazati veću toleranciju prema kritici? Ne spada li u dužnost političara – zaštićenog svim mogućim alatima vlasti, glasnogovornicima i imunitetom kada se radi o ministrima i saborskim zastupnicima – da pretrpe kritike te da na njih uzvrate jednakom mjerom?

Napokon, u procesu IDS-a protiv HDZ-ove Monike Udovičić očitava se i vječiti sukob najuspješnije istarske stranke i vladajućeg Zagreba. IDS nije tužio Peđu Grbina koji kaže kako je vlast u Puli nesposobna, ili Ivana Vilibora Sinčića zbog performansa ispred kapije Uljanika u vrijeme najveće krize. Tužio je dužnosnicu HDZ-a koja, osobno, iz toga može izvući političku korist jer će se godinama, barem dok proces ne završi, moći prikazivati kao žrtva koju progoni jedna demokratska, parlamentarna i utjecajna politička stranka. IDS je tužio pripadnicu političke opcije koja u Istri dobiva maksimalno deset posto glasova – a ne konkurenciju iz SDP-a, jer će s njima možda sutra sačinjavati novu Vladu.

Proces IDS – HDZ-ova Monika Udovičić nema jednaku važnost kao sudovanje Borisa Miletića i Brune Langera. Nije ni sličan propalom procesu Danka Končara i Damira Kajina. On je, naprosto, dio političke igre koja je nepotrebna u utakmici u kojoj je IDS u Istri već dvadesetak puta – na svim mogućim izborima – pobijedio HDZ.

Povezane vijesti

• Protestni "mali" izbori
• Zločin s ukorom
• BILJEŠKA IZ GRADSKE SVAKODNEVNICE: Posao i strast