PIŠE Nenad MARJANOVIĆ
ORDINACIJA DR. FRICA: Pula-Pola zbrda zdola
U okviru samoodrživosti i samodovoljnosti treba razmisliti o potpunoj zabrani prometa po cijelom gradu. Motore bi trebalo postepeno gasiti, najprije ukinuti bajkere i njihove terevenke, zabave, žurke, veselja, sijela, posijela, partyje jer se na takvim okupljanjima zagađuje okoliš. Takve stvari treba gasiti izmišljanjem nekakvih bodovnih lista, pomalo im smanjivati pomoć dok ne shvate da je ono što rade u Puli nepoželjno
Ilustracija
Pula je prvi bio-grad u svijetu. Grad nije obrastao u korov, kako vole reći kritičari profesora, doktora i gradonačelnika Filipa Zoričića, nego je Pula grad koji se napaja na ekološki pogon, grad koji sam sebe obnavlja na prirodan način. U Puli buja zelenilo, rastu rijetke trave, gmižu sve vrste zmija i sunčaju se gušteri svih dimenzija. Gradski kvartovi su mali slatki botanički vrtovi na kojima bezbrižno trčkaraju kućni ljubimci i u kojima se ljudi zbog visine trave dozivaju, k'o nekad s brda na brdo. Mobiteli su zbog šikare nedostupni, no to još više popravlja dojam o gradu budućnosti.
Planovi za izgradnju pravih funkcionalnih eko-gradova napravljeni su davno, no Pula je spontano postala prvi grad u ovom dijelu Europe i svijeta stopostotno nedirnute vegetacije. Pula definitivno ne oskudijeva sirovinama, osvrnite se oko sebe i vidjet ćete gomilu materijala koju je aktualna gradska vlast iskoristila za pokretanje prvog bio-grada u Europi. Uostalom, u sredinama u kojima nema dovoljno stabala majmuni se penju jedni drugima na glavu.
Kada promišljamo o sredini u kojoj želimo živjeti trebali bismo biti jasni i transparentni, treba umjesto kritike ponuditi ideje, projekte i planove. Ja uvijek nudim rješenje, ne spadam u one koji stalno gunđaju, a ne nude ništa.
Uvjeren sam da bi se u grad trebalo uvesti ovce i koze. Četverokutni okolokućni travopas ili ovca, ako vam je tako draže, bio bi dio opreme Herculanee, a koristio bi se za uređivanje okoliša oko Arene. Ova gradska tvrtka zadužila bi određen broj ovčica i janjaca koji bi se po potrebi transportirali na mjesta koja treba ošišati, pokositi ili na kojima treba poštucati granje. Svaki bi dan dio djelatnika potjerao ovce na pašu uz pjesmu "Čoban tjera ovčice". Te bi ovce i koze bile gradsko vlasništvo i na godišnjim izvještajima o radu tvrtke svaka bi ovca ili koza morala ispuniti normu. U slučaju da se to ne dogodi, zna se, našim ljudima nije stran ražanj, peka ili klasična rerna.
Zar to nije grad koji bi vrlo brzo postao najpopularniji grad na planetu Zemlji, iako jer već sada u samom vrhu svjetskih čuda?
U okviru samoodrživosti i samodovoljnosti treba razmisliti o potpunoj zabrani prometovanja po cijelom gradu. Motore bi trebalo postepeno gasiti, najprije ukinuti bajkere i njihove terevenke, zabave, žurke, veselja, sijela, posijela, partyje jer se na takvim okupljanjima zagađuje okoliš. Takve stvari treba gasiti izmišljanjem nekakvih bodovnih lista, pomalo im smanjivati pomoć dok ne shvate da je ono što rade u Puli nepoželjno.
Ništa na silu, treba s njima strpljivo, gradonačelnik zna kako, neće on pristati da netko dobije bodove mimo natječaja. A možda ipak hoće? Ma on je ponosan, transparentan, nikada ne mijenja stav, pogotovo kada su mediji u pitanju. Iskreno, ne bih se iznenadio da gradonačelnik nađe neki kompromis s bajkerima, nešto kao bit će, nemojte brinuti ili da im uvjetuje da se prebace na struju, može, ali vam motori moraju biti na struju.
Pulu treba vratiti moru, točnije treba je potopiti do kraja. Na tome se radi, evo što kaže glavni među jednakima: Ovo je pravi početak povratka Pule moru. Suradnjom i zajedničkim ulaganjima stvaramo ljepši i bolji prostor kojim će Pula postati još prepoznatljiviji mediteranski grad. Korak po korak bliže moru i pogledom na more Pula postaje prava ljepotica. Predlažem da Pula u budućnosti postane grad pizdica, kako kažu Dalmatinci, odnosno pedoća, kako se kaže kod nas u Istri. Pizdice će postati zaštitni znak Pule, one će biti na svakom koraku, nigdje i ništa bez pizdica ili pedoća. Uglavnom ova vlast postiže samo uspjehe, o neuspjesima ne razmišlja i to je jedina formula za napredak.
Održivi razvoj grada je toliko neodrživ da ga treba održati jer se u protivnom nećemo moći nazivati bio-gradom. Bio-grad na moru, kako to lijepo i moćno zvuči.
U Fažani fazani lete, sardele su u važu, imovinske kartice lokalnih dužnosnika su na stolu, no nisu skroz jasne, neka imovina još uvijek je poslovna tajna, ali ima dana za megdana. Lijepo je vidjeti kad mladi, prosječni, pa čak i ispodprosječni uspijevaju za nekoliko godina bavljenja politikom kupiti stan, auto, motor i na knjižicu spremiti solidnu svoticu kuna. Samo par godina prozivaš druge, sjediš k'o trut kad treba sjediti, šutiš, budeš na vlasti, gledaš u pod, nigdje te nema, ali prosukljaš kada te maknu. Kad se biračkom greškom vratiš na vlast, onda držiš presice, urlaš, drhtiš od živaca i dalje puniš knjižicu. Naravno, nije to lako, ali isplati se, samo treba na vrijeme uhvatiti poziciju.
Možda nešto saznamo kada dođu Titovi dani, vrag je velik. Na državnoj razini ministar Paladina palamudi k'o palamida, nitko ne može zbrojiti šta taj ima. Kravlje ludilo, svinjska gripa i majmunske boginje su mačji kašalj za ono što se događa u Hrvatskoj. Prije četiri dana Facebook je bio krcat čestitki povodom Dana mladosti, a čestitaju pupoljci svibanjski, svi preko pedeset godina. Za sam kraj jedan vic: stoji Mujo na pogrebu i gleda glazbenika koji svira. Pogladi malog Mujicu po glavi i kaže, evo sine, ovaj čiko ne svira za svoju dušu.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
