Pulski IDS, valjda u želji da se opere od onoga što razni trolovi pišu da su učinili, a što nikad nitko nije dokazao, zagnjurio je u neku bljutavu populističku politiku, neke referendume i điđe baje, "mi smo uvijek uz građane" i slične proljev parole, istjerivanje đavla i traženje pravde tamo gdje nepravde ni nema, zbog čega polako ali zajamčeno postaje Možemo! za siromašne.

Ili drugim riječima, pulski IDS postaje neka kilava i licemjerna varijanta Možemo!, politički larpurlartisti koji govore samo da bi rekli nešto što će narodu lijepo zvučati, a sve za potrebe čišćenja stranačkog životopisa i povratka povjerenja i ljubavi onog dijela javnosti koji ih je napustio. Takav IDS vodi Danijel Deković, političar koji je toliko odlučan u namjeri da se dodvori građanima da bi, ako treba, organizirao i referendum s pitanjem "Jeste li za to da se otpad u Puli kupi utorkom ili srijedom".

Problem je međutim što je sve to vrlo prozirna igra, i što IDS nije postao najveća regionalna stranka u Hrvatskoj zato što je provodio dodvorničke, možemovske politike, nego zato što je sasvim suprotnim politikama usmjeravao Istru da postane najrazvijenija regija u zemlji. Da je prije 30 godina IDS počeo glumiti ono što je danas Možemo!, Istra bi danas bila razvijena kao Burkina Faso.    

Ova usporedba je naravno pretjerana, ali dočarava razočaranje politikom kojoj je glavni smisao uništavanje tuđih projekata i ideja i istovremeno nemanje svojih. Jer upravo to je ono što radi pulsko Možemo! i što su, nakon potpisnika ovih redaka, koji je to shvatio odavno, posljednjih tjedana konačno shvatili i mnogi drugi, od gradonačelnika Filipa Zoričića na dalje. Kada sam nekada davno pisao da bi Zoričić trebao koalirati s IDS-om, a ne s Možemo!, nisam to pisao zato da bi IDS ostao na vlasti, nego zato što sam znao da jedino u toj koaliciji Zoričić i Pula imaju šanse. I pokazalo se točnim.

Broj tekstova koje sam napisao protiv Možemo! je jako velik i ponekad mi se čini da pretjerujem, ali me uvijek iznova iznenade svojom politikom koja je, barem za mene, na rubu pameti. Doista nemam ništa protiv tih ljudi, dapače, osobno poznajem Anu Fonović, Karla Zupičića i Slavena Boljuna i to su vrlo ugodni i dragi ljudi. Ljudi koji, prilično sam siguran, imaju čiste i dobre namjere, ali sam isto tako siguran da te namjere provode na potpuno pogrešan način. I uz sve kritike, moram priznati da oni svoju politiku, ma koliko, ponovit ću, za mene bila suluda, kvalitetno provode.

Upravo zato je pulski IDS, koji se trudi postati Možemo! 2, valjda zato jer su na Facebooku vidjeli da neki lažni profili i nekoliko pravih to podržavaju, a 99 posto ljudi se preko društvenih mreža ni ne izjašnjava - smiješan kada odjednom mijenja kurs i podržava glupe odluke, kao što je bila ona o smjeni članova Kazališnog vijeća. Još veću glupost će napraviti ako podrži referendum, ne zato što građanima ne treba dati da odlučuju, već zato što su Možemo! i njihovo kućno društvo arhitekata po pitanju hotela na Valkanama toliko zamazali oči lakovjernim masama, da referendum više nema nikakvog smisla.

Ali što će učiniti Možemo! za siromašne - vidjet ćemo uskoro.

Povezane vijesti

• Protestni "mali" izbori
• Zločin s ukorom
• BILJEŠKA IZ GRADSKE SVAKODNEVNICE: Posao i strast