Ponovo se, po tko zna koji put, pokrenula tema ukidanja općina, pri čemu se posebno naglašava sprečavanje djelovanja "lokalnih šerifa". U Istri bi se, navodno, trebao uspostaviti teritorijalni ustroj sličan onomu kakav je bio do 1993., do ustroja gradova i općina. Hoće li to doista spriječiti pojavu "lokalnih šerifa"?

Podsjetit ću ovdje na jednu priču koju mi je davno, doista davno pričao djed, a ide ovako: "Plove Isus i sv. Petar barkom i odjednom na Petrovu ruku sleti roj pčela. Dok je barka plovila Petar je ruku držao iznad vode da se pčele ne smoče, ali odjednom je ruku zaronio u vodu i sve su se pčele ugušile. 'Što si to napravio?' upita ga Isus. 'Ubola me pčela', odgovori mu Petar. 'Ali zbog uboda jedne pčele ti si uništio cijeli roj!' odvrati mu Isus." Najave koje možemo pročitati o ukidanju općina podsjećaju me na ovu zgodu, u kojoj nalazim analogiju s ukidanjem općina, jer se zbog nekolicine "lokalnih šerifa" nastoji ukinuti jedan sustav lokalne samouprave koji je polučio mnoge dobre rezultate.

U počecima moje novinarske karijere djelovala je Općina Pazin koja ja obuhvaćala područja današnjih općina Cerovlje, Gračišće, Karojba, Lupoglav, Motovun, Sveti Petar u Šumi i Tinjan. Zahvaljujući takovom teritorijalnom ustroju, u kojem se, kao i uvijek nastoje zadovoljiti potrebe većine, najbolje su prolazila ona naselja koja su imala veći broj stanovnika. Ona su prva dobivala struju, vodu, asfalt…, a ostala su daleko zaostajala. Tko se danas sjeća da u mnogim današnjim općinama, malo udaljenijih od općinskog središta osim državnih cesta, nije bilo asfalta, niti vode iz javnog vodoopskrbnog sustava. Gračišće i Motovun su izgledali malo bolje od Dvigrada. U Motovunu se, u glavnoj ulici, moralo paziti da ti nešto ne padne s ruševnih kuća na glavu. Kada bi u takvim okolnostima došlo na red, primjerice, asfaltiranje cesta za Ravno brdo ili Boljun - Dolenja Vas na području današnje Općine Lupoglav koje u dužini od desetak kilometara spajaju deset sela s ukupno 32 stanovnika? Ovakav projekt, uz potrebe grada i većih naselja i sela, bilo bi jako teško, siguran sam, čak i nemoguće provesti. Moram reći da na terenu središnje Istre koji pratim već 35 godina nikada nisam čuo da ima dovoljno novaca za komunalne potrebe. Tko li se sjeća porušene Vižinade, bez metra asfalta u samom središtu gradića, za koji, u ono vrijeme najbogatija istarska Općina Poreč, desetljećima nije mogla ili nije željela izdvojiti novac, potreban općinskom središtu za uređenje poznatog turističkog odredišta.

Mogao bi tako nabrajati unedogled, ali sve se svodi na priču o Isusu i sv. Petru koja poručuje kako zbog nekoliko loših primjera ne treba žrtvovati dobar sustav. Korupcija, nepotizam, klijentelizam i protekcionizam neće se riješiti ukidanjem općina već isključivo učinkovitim zakonskim rješenjima. Rješenjima koja će povećati učinkovitost i odgovornost svih dionika lokalne zajednice i spriječiti bilo kakav oblik korupcije. Nasuprot tomu ljudi na lokalnoj razini najbolje znaju svoje potrebe i zato im treba omogućiti da ih sami mogu i rješavati.

Povezane vijesti

• Protestni "mali" izbori
• Zločin s ukorom
• BILJEŠKA IZ GRADSKE SVAKODNEVNICE: Posao i strast