Piše Damir Cupać

Predatorski kapitalizam na naplati

(Snimio Vedran Karuza / Novi list)

(Snimio Vedran Karuza / Novi list)


Teška su vremena došla za poslodavce jer mnogi od njih ni za lijek ne mogu pronaći radnike kako bi osigurali neometano obavljanje djelatnosti. U privatnom sektoru na naplatu je došla praksa izrabljivanja radnika, zaposlenika, djelatnika, kako vam drago, pa se svatko snalazi kako može. Brojni su gospodarski sektori koji danas ne bi mogli uopće funkcionirati da se ne izdaju radne dozvole za strance. Da nije stranih radnika, teško je zamisliti kako bi funkcionirao uslužni sektor ili graditeljstvo. Došla su vremena kada zbog potrebe za radnikom padaju sve predrasude prema drugoj boji kože, nečijoj nacionalnosti ili bilo kojoj odrednici koja određuje nečiji identitet. Led je davno probijen, a ljudi su prihvatili da je potpuno uobičajeno da ih uslužuje netko iz zemalja bivše Jugoslavije, da radnici s drugih kontinenata dostavljaju hranu, grade ceste i kuće.

Zadnji branik nacionalne radne samodostatnosti bili su poslovi u državoj i regionalnoj samoupravi, te u lokalnoj samoupravi. Birokracija koju zločest svijet časti epitetom uhljeba bila je primjer za sigurno radno mjesto i uz plaću koja je bila itekako primamljiva kada bi se uspoređivala s plaćama iz privatnog sektora. Tamo su dominirali predatorski kapitalisti koji su mislili da su na snazi običaji iz 19. stoljeća, prije pojave sindikata i borbe za radnička prava.

Sada su došla crna vremena i za državu i za županije i za gradove i za općine kada je riječ o popunjavanju radnih mjesta. Valja uzeti za primjer samo štrajk pravosudnih radnika koji je nedavno okončan. Tijekom štrajka izlazili su podaci o kadrovskom deficitu koji je iz dana u dan sve veći, a stanje je takvo da je čak i predsjednik Vrhovnog suda Radovan Dobronić javno upozorio da bi se pravosudni sustav mogao urušiti jer iz njega bježi svatko tko može. Razlog je jednostavan - raditi odgovoran administrativni posao za plaću od 600 do 700 eura apsolutno je neprihvatljivo. Štrajk je okončan, pravosudni djelatnici dobili su povišicu, daleko manju od tražene, a problemi su pometeni pod tepih do neke nove prilike.

Da nešto nije u redu kada je riječ o kadrovskom deficitu ni u regionalnoj i lokalnoj samoupravi, svjedoči i Vladin prijedlog kojim se omogućava da općine, gradovi i županije mogu zadržati radnika u službi do 67. godine, a data im je i mogućnost zapošljavanja umirovljenika koji još nisu napunili 67 godina do polovine radnog vremena. Isti recept najprije je Vlada skuhala za svoju kadrovsku kuhinju s obzirom na to da nakon niza ponovljenih natječaja nisu mogli pronaći ljude za pojedina radna mjesta. Očito je da stvari nisu bolje ni na lokalnoj razini pa je osmišljena premosnica kako bi sustav mogao funkcionirati. Nije davno bilo da su se na raspisivane natječaje za sigurnu državnu službu ili službu u lokalnoj samoupravi javljali brojni kandidati, a za provedbu natječaja osnivala su se povjerenstva koja su onda provodila brojna testiranja kako bi bio izabran najbolji kandidat. Dobro, ima cinika koji će reći da je sve to bilo glumljeno jer se unaprijed znalo tko će biti izabran, a sve ostalo je bio paravan kako bi se prikrila činjenica da je dobio posao netko tko ima stranačku iskaznicu stranke koja je na vlasti u nekoj općini, gradu ili županiji. I nije to bez vraga, s obzirom na to da novinske arhive svjedoče o brojnim kaznenim postupcima baš zbog nezakonitog zapošljavanja na lokalnoj razini. Posao, naročito kada je riječ o deficitarnim zanimanjima, u državnoj ili lokalnoj samoupravi očito više nije ni novčano ni profesionalno primaljiv, a da ne dođe do urušavanja sustava donose se vatrogasne mjere kao što je omogućavanje rada umirovljenicima.

Bahatost bilo kojeg poslodavca dođe na naplatu kad-tad. Nakon što su uništene tisuće potencijalnih radnika koji su mogli desetljećima nositi na svojim leđima cijeli sustav, ali su ih političari ignorirali i zapošljavali podobne, sada se krpaju rupe kako se zna i umije. Rezultat je taj da će sustav dobiti kratkotrajnu reanimaciju da ne bi došlo do fatalnog ishoda, a za ozbiljnije poteze možda je vrijeme iscurilo. Iako bez kvalitetne administracije nema ni kvalitetnih javnih usluga. Političari dođu i odu, a birokracija je uvijek tu. Odnosno bila je tu, a sada bi moglo i da je ne bude. Pa da se to ne dogodi, zapošljavat će se penzioneri.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter