Dubravko Grakalić
Odluka moćne Adris Grupe za istupanjem iz Hrvatske udruge poslodavaca – iz koje istupaju još dvije velike kompanije, Orbico i Fortenova – izgleda da pokazuje kako su u domaćem gospodarstvu zapuhali novi vjetrovi. U trenucima teške gospodarske krize nepredvidivog trajanja izazvane pandemijom koronavirusa, kojom su pogođene gotovo sve hrvatske tvrtke, nepotrebni se troškovi režu prvi, a među njima je svakako trošak članstva u udrugama koje nisu obavezne i u kojima je članstvo, zapravo, dobrovoljna odluka za koju bi ipak nešto trebalo dobiti zauzvrat.
Prema očitim procjenama rovinjskog Adrisa, kao i drugih kompanija koje HUP više ne zanima, jasno je da nisu zadovoljni funkcioniranjem te udruge koja ima četrdesetak zaposlenika koji žive na račun svojih brojnih članova. Prema svojim dobrim poslovnim običajima, iz Adris grupe poslali su pristojnu poruku „kako vrijednosti koje naša tvrtka promiče nisu na najbolji način zastupane“ u HUP-u.
Vlasnik Orbica i jedan od najutjecajnijih hrvatskih poduzetnika Branko Roglić bio je mnogo oštriji u svojoj ocijeni, rekavši da HUP više „ne funkcionira“ i da to nije više ista udruga kakva je bila ona koju je vodila Gordana Deranja, predsjednica uprave pulskog Tehnomonta, tvrtke koja se također ovih dana isčlanila iz spomenute udruge.
Naravno, ima i uglednih biznismena, poput Emila Tedeschija, koji brani rad HUP-a, a brani se i sama udruga čiji nedavno postavljeni glavni direktor Damir Zorić tvrdi da HUP odgovara na sve aktualne poslovne izazove.
Ipak, činjenica da Adris, Tehnomont, Orbico i druge uspješne kompanije više ne žele financirati ono što ne moraju – poput dobrovoljnog članstva u Hrvatskoj udruzi poslodavaca – snažna su poruka cijeloj javnosti, a naročito svojim dioničarima i zaposlenicima, da se obraća pažnja na sve troškove i štedi svaka kuna. Zašto plaćati nešto sa čime nisu zadovoljni i što im nije potrebno u svakodnevnoj borbi za zaradu, a nekima i preživljavanje?
Također se postavlja pitanje da li bi Adris grupa plaćala članstvo u mastodontskoj Hrvatskoj gospodarskoj komori – da nije obavezno – ili bi se ti „parafiskalni nameti“ mogli pametnije potrošiti ili sačuvati u vremenima u kojima glavni biznis tvrtke, turizam, očekuju neviđene poteškoće?
Stigli smo u vremena kad se i najsnažnije hrvatske tvrtke moraju ponašati poput štedljivih obitelji u kojima se svaka kuna dva puta okrene. Hrvatska udruga poslodavaca očito više nije ista kao i prije – konkurira joj i udruga Glas poduzetnika gdje je članstvo također dobrovoljno i koja se financira donacijama, ali ni Adris ni druge tvrtke ne najavljuju da će joj pristupiti.