Ministar zdravstva u Vladi Andreja Plenkovića Vili Beroš povukao je značajan politički potez. Doduše, nije proveo reformu u svom sektoru, smanjio dugove zdravstva, objasnio što se dogodilo u slučaju Vladimira Matijanića, uvezao lijek Paxlovid protiv covida, a nije ni izradio novu taktiku u borbi protiv korone koja će nas napasti za mjesec-dva. Umjesto svega toga, ministar Beroš poništio je javni natječaj za – obnovu toaleta u vlastitom ministarstvu.

Djelatnici Ministarstva, izgleda, ne "pišaju u lonac" kako to preporučuje u nekim službama hitne zdravstvene pomoći, ali neće ni obnoviti vlastite prostorije za nuždu za cijenu od dva milijuna i trista tisuća kuna. Odlučan potez ministra WC-a Vilija Beroša u javnosti je shvaćen da čak ni on ne može raditi što želi, iako se posljednjih tjedana upravo tako pričinjavalo. Beroš je skoro zabranio obitelji i medijima da se raspituju o skandalu u Splitu koji je završio tragičnom smrću novinara, pokušao je zataškati nestašicu lijekova protiv težih oblika zaraze covidom, a neke je afere naprosto prešutio.

Ipak, odlaganje obnove prijestolja na koje i car ide pješice pokazuje da je i sam ministar na putu da doživi sudbinu toalet papira. I to posve zasluženo. Beroš je učinio sve da od „super Vilija“ koji štiti naciju od pandemije postane jedan od najomraženijih ministara koji vuče prema dolje popularnost Vlade i samog prvog ministra. Danas o nabavci anti-covid lijekova govori sam premijer, imenuje se nova državna tajnica u Beroševo ministarstvo, dok je povjerenja građana u zdravstveni sustav – nakon događaja u Splitu i recentne afere u Rijeci – nepovratno narušeno. Zadnji potez ministra – koji nije ni sam donio odluku nego je to načinilo odgovarajuće povjerenstvo – da se zaustavi javna nabava od dva milijuna i tristo tisuća kuna na obnovi sanitarnih čvorova u zgradi Ministarstva zdravstva – možda je posljednja slamka spasa za Vilija Beroša.

I vrlo simbolička. Umjesto devet sanitarnih čvorova, na kojima se trebala izvesti rekonstrukcija u smislu novih pregradnih zidova, obloga zidova, novih sanitarnih elemenata i instalacija – i to "odabranim kvalitetnim i izdržljivim (trajnim) materijalima", kako se navodi u službenoj dokumentaciji, treba se obnoviti lik i djelo ministra Beroša. Odnosno, kako se navodi u dokumentaciji – "oblikovanjem se nastoji osvježiti prostor i osuvremeniti ga". Zajedno s pripadajućim javnim okruženjem koje je Vilija Beroša počelo prezirati. Usput rečeno, WC školjka stajala bi porezne obveznike 3.500 kuna, pisoar 3.500 kuna, a četka i držač za toalet papir – 700 kuna. Inače, medijalna plaža u Hrvatskoj za lipanj iznosi 6.500 kuna, a prosječna 7.700 kuna.

Poništenjem javnog natječaja za raskošne ministarske zahode potvrdilo se samo to da nitko nije odgovoran za tu bahatost i razbacivanje javnog novca. Može Beroš otići pod motom "Plenkoviću, pusti vodu, da viliji odu", ali sustav se neće promijeniti. Može Beroš i ostati i pokazati da su "svi oni isti" jer ga podržavaju. Ali, nitko od njih neće dobiti savjet da piški u lonac dok umire, jer su povlašteni i daleko od stvarnosti u kojoj žive hrvatski građani s malim penzijama, medijalnim plaćama, bez plaća i bez poznanstva u visokim krugovima političko-uhljebničke kaste.

Povezane vijesti

• Protestni "mali" izbori
• Zločin s ukorom
• BILJEŠKA IZ GRADSKE SVAKODNEVNICE: Posao i strast