"U svemu što danas čujem, fali mi riječ jednorog! Želim da u svijetu vlada mir i da delfin iz Pule ima jednaku količinu slobode kao i onaj u Italiji ili Turskoj", zagrmio je IDS-ov europarlamentarac Valter Flego pred članovima Europskog parlamenta u Strasbourgu dva dana unazad. Točno tako je rekao. Dobro, ne baš tim riječima. Ali, ne valja biti sitničav. Uostalom, osupnuti europarlamentarci zasigurno njegovu izjavu nisu protumačili bitno drugačije.
Od silne nakinđurene forme sve i da su htjeli nisu mogli čuti sadržaj. Dogodi se to povremeno. Gomilanje zrakopraznih blagoglagoljivih fraza nije, znamo to dobro, rijetka pojava u politici. Duboko udahnete, koncentrirate se, zalijete grkljan kofeinom, naćulite uši, sve odradite baš tako, po propisima, čak i dlanovima sami sebe nekoliko puta pljesnete po blijedim obrazima ne biste li se u potpunosti razbudili, ali i dalje ne razaznajete o čemu naglaba čovjek pred vama. Vid vam registrira gestikulaciju ruku, mimiku lica i sasvim ste sigurni da uvažena gospoda otvaraju i zatvaraju usta, baš kao da doista nešto pričaju, no zvuk jednostavno nikako da se pretvori u električni impuls i doputuje do mozga. Sve što čujete je šum. Slika je tu, ali tona ni za lijek.
Počešete se onda po ćiverici i, ne budi lijen, sutradan otvorite dnevni tisak i pročitate što je Flego uistinu rekao: "U svemu što čujem, fali mi riječ obrazovanje! Želim da po završetku škole gimnazijalac iz Pazina ima istu količinu znanja kao i gimnazijalac iz Frankfurta, Tallinna ili Milana". I nije Flego stao na tome. Dodao je i da je ulaganje u obrazovanje najbolja investicija koja postoji i da je obrazovanje temelj razvoja i napretka društva i gospodarstva. A kad je već uhvatio ritam nastavio je dalje, nije se više dao zaustaviti, pa naposljetku saznajemo i da Bolonjski proces želi proširiti na srednje škole jer je iznimno uspješan.
Eto, sad znate što je točno rekao, ali to ne znači da ste pohvatali konce i prokljuvili bit. I dalje vam je puno smislenija ona izjava o jednorogu, miru u svijetu i slobodnim delfinima. Ne brinite se ako je tome tako. Nije problem u vama. Mi u Hrvatskoj, za razliku od Flega u Bruxellesu, znamo da Bolonja nije uspješan proces. Vidjeli smo da je taj model formalno implementiran, ali u praksi nikada nije u potpunosti zaživio, bjelodano nam je jasno da prvostupničke diplome ne vrijede niti pišljiva boba i da ti takozvani bakalari, za razliku od onih na policama trgovačkih lanaca u predbožićno vrijeme, nemaju nikakvu tržišnu vrijednost, a nismo propustili niti primijetiti da se vrijeme studiranja produžilo iako se trebalo skratiti, niti nam je promaklo da studenti sada gradivo uče iz nekoliko stranica skripte, dok su prije čitali knjige. Usput budi rečeno kolegiji se još uvijek polažu tako da pojedini profesori zahtijevaju ne samo polaganje nekoliko kolokvija kroz semestar, što je trebao rasteretiti studente i natjerati ih da se odreknu kampanjskog učenja, nego sada uz to ipak polažu i pismene i usmene ispite, jednako kao i prethodne generacije. Fakulteti još uvijek pravila studiranja i načine financiranja studija mijenjaju usred akademskih godina. Birokracija i nadalje ubija želju za znanjem, kao i odlazak na Erasmus, a sveukupna zanimacija studenata u slobodno vrijeme svodi se na zbrajanje ECTS bodova.
To je realnost. Bolonja je, neka i Flego nešto nauči, jednako uspješna koliko je jednorog stvarno, a ne mitsko biće.