Piše Milan PAVLOVIĆ
Gradnja 500 kao ukleta
Trebao je biti remek djelo i ponos svojih graditelja, a danas se sve više pretvara u simbol nemoći i konačnog kraha Uljanika. Ugovor potpisan 2014. godine o gradnji najmoćnijeg svjetskog jaružala, trebao je značiti definitivan ulazak Uljanika među svjetsku brodograđevnu elitu i najuži krug graditelja najsloženijih brodova, no pet godina nakon toga gradnja 500 još uvijek stoji privezana uz opremnu obalu pulskog škvera. Baš kao da je ukleta.
Naručitelj broda ugledna je luksemburška kompanija Jan de Nul, tvrtka čiji bi logotip na brodovima koje grade rado vidjela sva svjetska brodogradilišta. Prvi od razloga za to je bez sumnje činjenica da kompanija Jan de Nul predstavlja sam vrh svjetskog dredging biznisa i da svatko u svom dvorištu želi imati jednog tako moćnog i stabilnog poslovnog partnera. Drugi razlog, koji je za ozbiljne brodograditelje sigurno i važniji je taj što oznaka JDN na brodovima izgrađenim na njihovim navozima automatski visoko pozicionira na listi svjetskih brodogradilišta. Zbog toga mnogi sigurno žele i u prošlosti su htjeli Jan de Nula, ali on je prije puno godina izabrao Pulu. Do njegovog dolaska u Pulski zaljev dredgere ili jaružala u Europi je znao i mogao izgraditi samo nizozemski Royal IHC, a on je to znanje i iskustvo donio i pulskim brodograditeljima. "Jan de Nul je čovjek koji zbog svog doprinosa Uljaniku i razvoju hrvatske brodogradnje zaslužuje da mu se u Puli izgradi spomenik, a on će zbog svih iznevjerenih obećanja i načina na koji se ponašamo prema njemu otići na kraju ljut i razočaran". Te, čini se proročanske riječi, izgovorio mi je još prošlog ljeta dok je u Uljaniku nezadovoljstvo ključalo kao u ekspres loncu, jedan od onih ljudi koji pulsku brodogradnju i njezinu povijest ima u malom prstu.
U brodogradilištu u štrajku, na jednoj se od opremnih obala, u tom trenutku već nalazilo jaružalo Willem van Rubroeck na kojemu je bilo odrađeno više od 80 posto poslova. Uz malo mudrosti i novca taj brod je već odavno mogao biti dovršen, isporučen, te poput flamanskog putopisca po kojem je dobio ime, putovati svjetskim morima. Uzalud je danas razglabati o tome zbog čega ni jednog, ni drugog nije bilo, no ni ta luda situacija koja se rastezala mjesecima nije otjerala iz Pule Jan de Nula. Umjesto da raskine ugovor i naplati jamstva poput ostalih naručitelja, strpljivo je razgovarao, pregovarao i pokušavao vjerovati dogovorima. Među njima i u ono da će mu uz isplatu 22 milijuna eura brod biti predan u međunarodnim vodama, pa neka ga tegli i dovršava gdje želi. Cilj je bio jasan, spasiti državni proračun od aktivacije 124 milijuna državnih jamstava, međutim realizacija uobičajeno trapava jer osim načelnog dogovora s brodovlasnikom nitko iz Vlade po tom pitanju do danas nije učinio ništa. Nakon što je i Jan de Nul na koncu očito izgubio strpljenje i odlučio krenuti u naplatu jamstva s Markovog trga ljute se prvo na "neodgovorne" novinare koji takvu informaciju prenose, a zatim i na Upravu Uljanika i brodograditelje što nakon sedam neplaćenih mjeseci nisu na mig skočili odraditi gratis i taj posao pripreme broda. Sit gladnom ne vjeruje kaže poslovica i razumljivo je da je iz državne uprave teško shvatiti probleme u upravljanju sustavom u kojem su radnici bez plaća.
Ako je spreman na društveni eksperiment neka pokuša svojim djelatnicima u ministarstvu ukinuti plaću na mjesec dana, pa onda upravljati njima. Sigurno bi lakše shvatio odakle sva ta nervoza koja vlada među Uljanikovcima, a vjerojatno i naučio kako se kuha jutarnja kava.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
