Zaista je teško razriješiti pitanje što se to dogodilo Tihomiru Jaiću. Tko možda ne zna tko je to, radi se o SDP-ovcu iz Bjelovara i članu Glavnog odbira SDP-a. Naravno, nema ništa loše u tome da član stranke, posebno ako je u njenom središnjem tijelu kao što je Glavni odbor, kritizira stranačkog predsjednika. Čak i ako to radi javno. Ali radi se ovdje o tajmingu. O trenutku kada se to radi. A Jaić je to odlučio napraviti moguće samo šest ili sedam mjeseci prije izbora. Odnosno, otprilike pet mjeseci prije početka izborne kampanje. U tako kratkom razdoblju prije izlaska pred birače potpuno je suludo tražiti da šef stranke ne može voditi stranku u izbore, optužiti ga da "želi biti grobar SDP-a", i javno naricati nad tim "što će se sa SDP-om dogoditi na predstojećim izborima ako Grbin bude kandidat za premijera". Umjesto toga, Jaić je mogao naprosto zatražiti da mu neka agencija zakupi medijski prostor pa da on osobno poruči biračima nekoliko slogana tipa "Nemojte glasati za SDP" ili "Plenković je najbolji izbor za premijera". Ili naprosto "Zna se - HDZ". Jedino bi to možda bilo pogubnije za SDP od ovoga što sada radi. Ali čini se da on to ne razumije. Kao i nekoliko članova Predsjedništva stranke koji su ovu temu podigli na sjednici ovog tijela prošlog tjedna. Što je naravno odmah iscurilo u sve medije koji su se onda bavili ovim najnovijim SDP-ovim ludostima.

Ovdje je naprosto stvar u tome da su oni koji smatraju da Grbin loše vodi stranku trebali reagirati znatno ranije. Pa tada ili pokrenuti proceduru za njegovu smjenu ili čak pokušati nametnuti ovu bizarnu i dokazano pogubnu ideju da se razdvoji funkcija predsjednika stranke i kandidata za premijera. Koja je SDP, među ostalim pogreškama, koštala vrlo izgledne pobjede na parlamentarnim izborima 2007. godine. Ljubo Jurčić je možda najbolji ekonomist u Hrvatskoj. Ali nije politički frontmen. Nije to ni Boris Lalovac kojeg se u SDP-ovim kuloarima spominjalo kao mogućeg kandidata za premijera. A iz političke mirovine sada zvati Zvonka Mršića bio bi toliki znak krajnje panike da bi to shvatio čak i birač koji najpovršnije prati politiku. Onaj koji nije baš do kraja siguran u kojoj je to stranci Grbin, a u kojoj Plenković.

Naravno, tražiti opoziv šefa stranke, to je legitimno pravo članstva ako smatra da stvari idu u pogrešnom smjeru. Predsjednici stranaka u Hrvatskoj imaju faraonske ovlasti i možda bi zaista neke elementarne stvari oko unutarstranačke demokracije trebalo riješiti općim zakonskim aktom, a tek onda stvari prepustiti stranačkim statutima. Ali to je već druga priča. A u svakom slučaju političko je samoubojstvo prve vrste i totalna ludost ovako javno dezavuirati stranačkog šefa u trenutku kada je pitanje tjedana kada će se stranka morati prebaciti u predizborni mod. Da u Glavnom odboru i Predsjedništvu SDP-a ima ljudi koji to ne razumiju puno govori o stanju u SDP-u. Što donekle objašnjava i činjenicu da je SDP samo dva puta uspio pobijediti HDZ na izborima. I oba puta, ako ćemo baš iskreno, nije SDP ni pobijedio HDZ. Nego je HDZ pobijedio samog sebe. Ili točnije, uništio samog sebe.

A što se samog Grbina tiče, možda je zaista mogao izbjeći ovaj veliki parlamentarni raskol u Zastupničkom klubu SDP-a. A s druge strane, što je još važnije, trebao je nametnuti sebe u javnosti kao neupitnog šefa oporbe. U današnjoj personaliziranoj politici to bi bilo izuzetno važno. Ali pored živog, zdravog i potpuno izvan svake kontrole Zorana Milanovića, to baš i nije bio lak zadatak. Milanović je potpuno u drugi plan gurnuo sve oporbene lidere, ne samo Grbina, nego i lidericu Možemo! Sandru Benčić. Na političkoj sceni postoje samo on s jedne i Plenković s druge strane političke podjele. Za trećeg ima malo ili ništa prostora.

A i birači ljevice su čudna bića. Kaznili su Milanovića zbog "vojnog lekara" 2016. jer je kao bio krajnje nepristojan, a sada ne žele Grbina jer je valjda prepristojan, pa zato kao nije dovoljno vidljiv. Da Grbin postane premijer, ne bi bio ništa lošiji od prethodno dvoje SDP-ovca koji su bili na toj funkciji. Mada pored ovakve stranke koju vodi i koja mu svaki drugi dan podmeće raznorazne klipove pod noge, to zaista sve više postaje znanstvena fantastika.

Povezane vijesti

• Protestni "mali" izbori
• Zločin s ukorom
• BILJEŠKA IZ GRADSKE SVAKODNEVNICE: Posao i strast