Aleksandar Vučić / Robert Frank (Snimili Ivana Balev Cropix / Milivoj Mijošek)
Nikako da se u Hrvatskoj govor srpskog predsjednika Aleksandra Vučića prema toj istoj Hrvatskoj okarakterizira, opiše i nazove pravim imenom – govorom mržnje. Vučić mržnju otvoreno komunicira, ali i javno prakticira. Trenutno, recimo, svjedočimo namjeri Tužiteljstva za ratne zločine u Beogradu da poznate i zaslužne hrvatske vojne pilote optuži za ratne zločine počinjene protiv civila tijekom akcije "Oluja". Naravno da su rad Tužiteljstva i njegove "objektivne istrage" nacionalistička hrana proizvedena u Vučićevoj kuhinji. On pak menadžerira cijelom Srbijom upravljajući tom problematičnom državom, jedinom u Europi s proruskim stavovima u odnosu na agresiju prema Ukrajini, kao vlastitom korporacijom. Vučić je opasni, patetični, plačljivi nacionalist, u čijoj politici nema ni etike ni morala, nema ničeg svetog, nema nadahnuća, inspiracije, a ni previše ispravnih stavova.
Teško je dokučiti da li Hrvatska protiv takvog Vučića propušta napraviti nešto konkretno zbog (kvazi)političke korektnosti i (dobro)susjedskih odnosa. Ili se, možda, to što on izgovara smatra tek prigodnim, jeftinim, bezopasnim političkim govorom, kojim se Vučić služi ad hoc i kad mu je nužno potrebno, a ustvari ni sam ne vjeruje u ono što govori. Oni koji su mu skloni ili, s druge strane, ne razumiju da je riječ ponekad ubojitija i od najubojitijeg oružja, Vučićevu patološku opsjednutost Hrvatskom relativiziraju najčešće tako da dodatno posežu za argumentom po kojem srpski vožd, inače i deklarirani četnik, baš i ne misli tako kako kaže, nego, eto, pokušajmo ga shvatiti i opravdati kad zbog unutarnjo-političke situacije u Srbiji mora homogenizirati svoje biračko tijelo pa koji put potkači i mržnjom opere po Hrvatskoj.
Autor knjige "Staze pravednika priče o herojstvu, humanosti i nadi", Židov iz Amerike Ari Mittleman kaže da je mržnja - mržnja. "A gdje imate govor mržnje, sljedeći logičan korak koji nažalost često slijedi jest zločin iz mržnje". Prevedeno na srpsko-hrvatske odnose i Vučićevu shizofrenu retoriku, problem je što on komunicirajući mržnju prema Hrvatskoj i Hrvatima sije sjeme novog zla koje u današnjem svijetu poremećenih odnosa može proklijati brže nego se može i zamisliti. Vučić kao da zaboravlja, čega je Ari Mittleman itekako svjestan, koliko je kratak put od govora mržnje do zločina iz mržnje. Četnik na čelu Srbije taj put uporno skraćuje.