PIŠE HELENA MOSTARKIĆ GOBBO
(Anti)fašizam u Istri i šire 2023.
"Krasna zemljo, Istro mila, dome roda hrvatskog" – stihovi su napisani davne 1912. godine. Mnogi bi sve dali da mogu izbrisati poneku riječ iz Cukonove svečane pjesme kojom se slavi Istra, hrvatski dragulj, mjesto koje se rijetko (ili nikako) može usporediti svojom ljepotom i ponosnim autohtonim narodom s nekim drugim mjestom i nekim drugim ljudima. Jer narod u Istri je, usudit ću se reći kao rijetko koji na svijetu, prošao 'sito i rešeto' brojnih vremena, tuđih čizama, ratova i pregovora te uvijek ostao ponizan, radišan i ponosan na svoju zemlju, doslovno i preneseno, koju je čuvao i za koju je ginuo s tim ciljem
Ilustracija / Helena Mostarkić Gobbo
Ima li dalje? Baš kada se čini da je kraj svim poznatim vrijednostima i svemu normalnome što smo do sada poznavali i prakticirali te da smo dotaknuli dno, uvijek se nađe (a naći će se i ubuduće) onaj tko će zorno pokazati da još dublje od dna postoji jedan vrlo duboki ponor bez kraja. Nekako se u toj beskrajnoj provaliji nalazi naša kolektivna osviještenost tko smo i što smo, zašto smo tu gdje jesmo i kako se sve to dogodilo. Za to je potrebno, osim vječne budnosti, znati čitati znakove vremena, ali i biti upoznat s povijesnim obrascima koji vrlo zorno, plastično i jasno prikazuju uzročno-posljedične veze svega što se događa oko nas.
A upravo oni koji su prespavali sate povijesti u osnovnoj i srednjoj školi, ma u kojem se sustavu školovali, trude se kao nikada, iz petnih žila i kao da su se zakleli nekoj nevidljivoj sili, do posljednjeg atoma svoga bića, prilagoditi prošlost nekim svojim uvjetima, objašnjenjima, tumačenjima, pa i reviziji. Tako će neki u ratovima izjednačavati žrtve i agresore, u vrijednostima antifašizma vidjeti fašizam i obratno, a svoje viđenje demokracije i slobode prikazivati kroz prizmu totalitarizma u kojemu caruje jednoumlje.
Pravo značenje
"Krasna zemljo, Istro mila, dome roda hrvatskog" – stihovi su napisani davne 1912. godine. Mnogi bi sve dali da mogu izbrisati poneku riječ iz Cukonove svečane pjesme kojom se slavi Istra, hrvatski dragulj, mjesto koje se rijetko (ili nikako) može usporediti svojom ljepotom i ponosnim autohtonim narodom s nekim drugim mjestom i nekim drugim ljudima. Jer narod u Istri je, usudit ću se reći kao rijetko koji na svijetu, prošao 'sito i rešeto' brojnih vremena, tuđih čizama, ratova i pregovora te uvijek ostao ponizan, radišan i ponosan na svoju zemlju, doslovno i preneseno, koju je čuvao i za koju je ginuo s tim ciljem.
U nizu današnjim modernih zanimanja koje se mogu upisati u 'radnu knjižicu' (iako je fizički nema već godinama), još je više onih koje nemaju kvalifikaciju za takvu kategorizaciju. Tako ima onih kojima se zanimanja (iako je riječ, zapravo, o zanimaciji, ali su se neki ljudi uistinu dobro sjetili unovčiti je i 'prodavati' na dnevnoj bazi) temelje (doduše, na klimavim temeljima) na gorljivom zastupanju raznoraznih pripadnosti koje u biti donose korist samo njima osobno, a ne društvu u cjelini. No, to im je legitimno omogućeno kroz djelovanja koja su, barem što se hrvatskih uvjeta života tiče, svim razumnim ljudima jasna kao dan.
Mnogima su ovih dana, obzirom na praznik koji se slavio ovoga četvrtka, usta puna parola o antifašizmu, ali i fašizmu, kao i o brojnim drugim nazivima kojima većina, po svemu sudeći, ne zna ni definiciju niti pravo značenje.
O antifašizmu kojim se Istra diči, napisano je mnoštvo redaka posvećenih činjenicama, pojašnjenjima društveno-političkih pojava u određenim periodima prije, za vrijeme i nakon svjetskih ratova, njihovim tumačenjima i stavljanjem u realan povijesni kontekst. O tome je detaljno pisao Darko Dukovski u knjizi "Fašizam u Istri 1918.-1943." koji je, proučavajući povijest poluotoka, posvetio posebnu pozornost dimenziji fašizma koja se na ovim prostorima očitavala u pokušaju denacionalizacije većinskog hrvatskog i slovenskog stanovništva.
Narod bira
Za potrebe ovoga komentara, uz, dakako, iskrenu preporuku o čitanju i proučavanju ovog vrijednog znanstvenog štiva lišenog politikanstva, u kojemu i treba sagledavati i fašizam, ali i sve ostale pojave, trenutno mi je fascinantniji kontekst u kojemu se danas ljude etiketira fašistima i antifašistima. Brojne krize, počevši od gospodarskih i ekonomskih, ali i mnoštvo moralnih i duhovnih padova s kojima se suočava današnje društvo, nesumnjivo potiču na ponovnu potrebu za vraćanjem i uspostavljanjem ispravnog sustava vrijednosti. Međutim, glavno je pitanje hoće li se taj povratak dogoditi.
Fašizam je u prošlosti iznjedrio totalitarizam koji u praksi podrazumijeva zabranu izražavanja bilo kakvog mišljenje koje proturječi željama vlasti. No, ovdje uopće nije riječ ni o kakvoj izabranoj vlasti na bilo kojoj razini, već o neformalnoj vladavini pojedinaca i grupica na svim razinama - lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj - koji, prodajući priču o fašizmu i antifašizmu, bez imalo spoznaje o značenju te dvije riječi, a kamoli o njihovom povijesnom kontekstu, čine sve da dobiju naklonost građana nekog grada, županije i države, pa čak i izvan nje. Kao i naklonost neke prošle, sadašnje i buduće vlasti. No, narod je taj koji bira, još uvijek. Srećom.
Dok diljem Hrvatske povijesni revizionisti koji sebi prilagođavaju terminologiju režima i pojava, drže govore o nečemu o čemu nemaju pojma, u društvu se stvaraju neke nove erozije i krize. One će svojim pojavama začuditi samo govornike sadašnjosti i sve nespremne za budućnost. Ostalima je to samo uobičajeni tijek povijesti.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
