PIŠE DUBRAVKO GRAKALIĆ
Imaju li hrvatski građani za ruski sendvič?
Dubravko Grakalić (Snimila Adriana Tošić)
Najnovija istraživanja kupovnih navika hrvatskih građana postavljaju pitanje imaju li mnogi od njih za svakodnevni ruski sendvič, kako se u šali iz doba narodnog, ali nedemokratskog socijalizma nazivala kombinacija dvije šnite crnog kruha s jednom šnitom bijelog kruha u sredini? Naime, i crni i bijeli kruh su poskupjeli toliko da je Vlada morala ograničiti cijenu bijelog brašna pa je crno sada dvije-tri kune skuplje po kilogramu. A pitanje cijena brašna, ulja i osnovnih prehrambenih artikala danas je prvorazredno političko pitanje, kao i cijene benzina, plina i električne energije.
Planska privreda odavno je, doduše, ispala iz svih planova, no nema zemlje u Europskoj uniji i šire od nje koja danas ne pokušava spasiti minimum životnog standarda, da ne kažemo dostojanstva svojih građana. U doba kada je Europa u neželjenom ratu u Ukrajini postavlja se pitanje preživljavanja, a razne ekonomske teorije pokazuju se samo teorijama.
Prema podacima agencija GfK Hrvatska građani Hrvatske posljednjih osam mjeseci sve manje jedu. Inflacija im je uništila plaće, banke podižu cijene kredita, cijene energije divljaju pa se trgovci susreću sa snažnim padom potražnje. I to je tek početak neslužbene recesije koja će nas neminovno dovesti u ekonomsku krizu kakvu pamtimo, ako smo stariji, iz osamdesetih godina.
Spomenuto istraživanje GfK-a pokazuje da 36 najprodavanijih artikala – koji se na godišnjoj razini u Hrvatskoj prodaju za više od devet milijardi kuna – danas plasiraju sve manje. Trenutno trgovci još uživaju plodonosne učinke turističke sezone, ali anketa provedena na 1.500 hrvatskih građana pokazuje da je njima sve postalo preskupo, što će i trgovačkim lancima doći na naplatu. Konkretno, potrošnja jestivog ulja pala je za pet do deset posto, što i nije neobično kad je u prosjeku poskupjelo 52 posto. Brašno, bez kojeg nema ni ruskog sendviča, poskupjelo je 28 posto i proda ga se do deset posto manje, a jednako manje prodaje se i maslac, vrhnje, slanina, trajne i kobasice za roštilj, cappuccino i mineralna voda. Sve slabije idu gotovi kolači i kava. A i ono što se proda, pojedinačni kupac ili kućanstvo kupi u manjoj količini nego prije.
Naravno, prodaje se i ono bez čega se može, što se kupuje iz navike iako postoje jeftinije alternative. Konzervirana tuna, gazirani sok, svježi i meki sir, čokolada, ulje, omekšivač, brašno, voćni sok, majoneza, mlijeko, mliječni desert, čips, flips – sve se to nalazi u minimalnijoj količini u potrošačkoj vrećici hrvatskih kupaca. Prodaje se manje i artikala koji nisu poskupjeli – poput šampona za kosu ili čokolade.
Mnogi štede bijele pare za crne dane, dok drugi više ne mogu normalno jesti od plaće do plaće ili od mirovine do mirovine. I to je prvorazredno političko pitanje u Hrvatskoj. Imamo li šefa oporbe i što je državni poglavar preko dimnih signala poručio premijeru malo koga zanima dok je u borbi za svoj komad ruskog sendviča.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
