Nakon šokova s kandidaturom Zorana Milanovića, nakon skoro dva tjedna napokon smo u ovoj pretkampanji došli i do - programa. Zadnjih 14 dana uglavnom smo slušali prepucavanja i uvrede, ali danas s predajom kandidacijskih lista i s početkom službene izborne kampanje, konačno na red dolaze i programi.

Mora se priznati, predsjednik Zoran Milanović iskoristio je javne nastupe zadnjih dana da pokaže da nije sve u retorici, nego da razmišlja i o sitnici zvanoj politika. Jest da je na trenutke čitao sa šalabahtera već postojeći SDP-ov program, ali barem ga je odlučio komunicirati. Taj njegov program koji je zapravo SDP-ov, i postoji već nekoliko mjeseci u javnosti jer ga je SDP sukcesivno predstavljao, podrazumijeva nekoliko tema - mirovine, banke, poreze, migrante, stanovanje. Naravno, na prvom mjestu je opoziv novog glavnog državnog odvjetnika Ivana Turudića, a onda kao najveće obećanje i povećanje mirovina. Milanović tvrdi da su one manje od 40 posto plaće (mada Plenković tvrdi da iznose 47 posto plaće). Pritom je njegov prijedlog da se odmah i jednokratno izdvoji 750 milijuna eura već prve godine, i svake sljedeće, jer jedino tako penzije mogu biti povećane u odnosu na prosječnu plaću. Riječ je, jednostavno, o ideji da se državni proračun rasporedi drugačije - to naravno onda znači da će, ako penzioneri budu dobitnici, netko drugi biti gubitnik. Tko, vidjet ćemo ako pobijedi i formira vladu. Jer na dio pitanja iz SDP-a odgovaraju - to vam zasad nećemo reći. To je dosta veliki novum u vođenju izbornih kampanja, kad političar ne želi reći što smjera, ali ova kampanja je ionako specifična, pa je valjda i taj odgovor moguć.

Uz to, Milanović najavljuje ekstraporez na banke i trgovačke lance. Oni doista besramno zarađuju - dovoljno je pogledati bonuse i plaće njihovih menadžera. No, koliko bi iznosio taj novi porez, također ne znamo. Znamo samo da bi stopa bila varijabilna i ovisila o dobiti - tko više zaradi, plaćao bi veći porez. Detalji nisu poznati.

Milanović se zaklinje i u besplatno studiranje, besplatne doktorate i jačanje javnog zdravstva, što jesu ljevičarske politike, ali je studiranje i sada besplatno na javnim sveučilištima, a javno zdravstvo također postoji, pa je pitanje na što se to točno odnosi.

U svakom slučaju, Milanović jest izašao s određenim programom, i to prilično lijevim. No, ako mu postizborni partneri budu Domovinski pokret i Most, porez na ekstraprofit ostat će vjerojatno samo populističko obećanje. To je problem s Milanovićevom trenutnom pozicijom (osim one ustavno sporne) - promovira lijeve politike, a ima desne partnere. Zato i dalje ne znamo što bismo njegovim izborom točno dobili.

Na drugoj strani, program je predstavio i HDZ. Ukratko, njihova je poruka - neće biti novih poreza. Sve drugo je kontinuitet, s glavnim obećanjem o nastavku rasta prosječne plaće, a time i mirovina, jer se s rastom plaća i uplatom poreza alimentiraju i mirovine, jasna stvar. U ovih osam godina za HDZ ta statistika nije loša, mada je istovremeno inflacija cijelo vrijeme onaj "zmaj" koji pojede svu dobit kućnih budžeta.

Ipak, HDZ-ov program je prilično konkretan, pa tako kažu - rast plaća u 4 godine 30 posto. Tu je i obećanje o 125.000 novih radnih mjesta, što je dosta optimistično, ali i mjerljivo. Već nakon pola mandata, ako osvoje vlast, to će im se moći nabijati na nos, bude li ostalo neostvareno. Tu su i druge brojke koje je Andrej Plenković jučer iznio - primjerice ona o stopi inflacije ispod dva posto. Ako plaće nastave rasti, ako novih poreza ne bude, a inflacija ostane na ispod 2 posto, to dosta jest vrlo konkretno izborno obećanje.

Naravno, Plenković pritom računa na daljnju podršku iz EU-a, gdje očekuje da će i novu Komisiju voditi pučani s Ursulom von der Leyen na čelu, a on kod nje ipak može izlobirati nešto više novca nego bi to možda mogao rubni eurofob sa suprotnog spektra, Milanović.

No, to je još plan na dugom štapu, jer ne znamo ni hoće li Plenković pobijediti, a ni Ursula, stoga bi se s baratanjem konkretnim ciframa novca iz EU-a Plenković mogao i malo previše zaletjeti.

U svakom slučaju, napokon smo počeli slušati i programe. Kampanja je kratka i političari moraju postati konkretni, i to je dobro. A naravno, na izborima se uvijek sve svodi samo na jedno - koliko im vjerujemo.

Tu odluku svatko od nas donosi sam sa sobom.

Povezane vijesti

• Protestni "mali" izbori
• Zločin s ukorom
• BILJEŠKA IZ GRADSKE SVAKODNEVNICE: Posao i strast