Na satnoj, a ne na dnevnoj razini izloženi smo prekomjernom informativnom granatiranju kada je riječ o europskim i svjetskim sukobima. Strašna riječ rat toliko je frekventna da je to za izluditi. Mi koji smo na nesreću iskustvo rata prošli itekako se sjećamo tog potpunog ludila koje smo prošli prije 30-ak godina. Sjećaju se oni koji su prvi uzeli pušku u ruke nemoći pred neprijateljskom tehnikom, trenutaka kada te sekunde dijele od smrti od tenkovske granate, nemoći koju je osjetio svatko onaj tko se skrivao u rovu od naleta aviona. Hrvatska je imala embargo na uvoz oružja i činilo se da je sve izgubljeno. Ali na kraju nije bilo. Hrvatska je svoju kalvariju prošla, ali iskustvo nemoći nije i neće zaboraviti. Istina, Hrvatska je mala, ali to ne znači da bi trebala biti slaba. Vremena su se promijenila i vojska nije više što je nekada bila. Vojska danas nije opća mobilizacija, ratovi su evoluirali i danas je siguran onaj tko može uložiti u suvremeno naoružanje i opremu. A to zahtijeva vrhunski obučenu vojsku. Koja ne mora biti brojna, ali mora biti sposobna rukovati modernim naoružanjem kako bi zaštitila granice zemlje od bilo kakve opasnosti. Dobro, možda je Hrvatskoj najveća zaštita članstvo u NATO-u i članak peti kojim se regulira načelo da je napad na jednu članicu NATO-a, napad na sve njih. To znači da Hrvatska ima moćan obrambeni kišobran, ali članstvo u NATO-u ne znači samo prava, već i obveze. A jedna od tih obveza, bez obzira na to koliko smo mali, je što kvalitetnija profesionalna vojska koja je sposobna djelovati i u Hrvatskoj, ali i izvan nje u skladu s odlukama NATO-a. Dio te priče je i zaštita hrvatskog neba.

Poznato je da je Hrvatska morala modernizirati zrakoplovnu flotu. Nemali je broj onih koji će reći da Hrvatskoj to ne treba jer smo se obranili bez ičije pomoći i da je najbolje gledati svoja posla i ulagati novac, a riječ je o preko milijardu eura, u otvaranje radnih mjesta, socijalni program, obrazovanje, zdravstvo... U idealnom svijetu je to točno, ali daleko je trenutak u kome živimo od idealnog svijeta. Hrvatska nema nekih većih problema sa svojim susjedima, ali tko može staviti ruku u vatru da se to preko noći ne može promijeniti. Valja se nadati da će se zapadni Balkan integrirati u Europsku uniju, da će tim putem ići i istočni Balkan i da bi se bure baruta moglo pacificirati. No, jedno su želje, a stvarni život je nešto sasvim drugo. A kada je tako, a tako je, bolje je imati modernu vojsku s modernim naoružanjem jer je to činjenica koju će, uz članstvo u NATO-u, respektirati svi oni koji nemaju dobre namjere. Zato je Hrvatska odlučila osigurati svoje nebo s 12 modernih francuskih borbenih aviona Rafale. Prvi je preuzet, a zadnji bi trebao biti u Hrvatskoj početkom 2025. godine.

Na svoj način preuzimanje prvog Rafalea komentirao je vrhovni zapovjednik Hrvatske vojske, predsjednik Zoran Milanović.

- To je velika kupovina, ogroman novac. Odluka je donesena. To je jako skup obrambeni sustav. Sve što se danas kupuje i proizvodi je skupo, počeo je u svom stilu Milanović. Onda je dodao da je sve ograničenog dosega i uporabe i da uvijek postoji protuoružje da bi na kraju zaključio: "Kupili smo ih za kontrolu hrvatskog neba, to je dobro, lijepo je nebo."

Vrhovni zapovjednik iskoristio je priliku i još jednom upozorio da modernizacija zrakoplovstva ne smije biti nauštrb opreme i streljiva kojeg nam u drugim granama kronično nedostaje, ali i potrebu aktivacije patrolnih brodova. Upozorio je Milanović i da je Republika Hrvatska kupila moderne francuske borbene avione i da se zaštita hrvatskog neba ne bi smjela koristiti u predizborne svrhe. Tu je sto posto u pravu, ali teško je vjerovati da se to neće iskoristiti u predizbornoj kampanji sljedeće godine. Zavisit će to najviše od premijera Andreja Plenkovića koji bi trebao znati što je tema za kampanju, a što nije s obzirom na to da nije HDZ kupio moderno naoružanje, već ga je kupila Hrvatska.

Čini se da ipak neće biti tako. Plenković je, naime, istaknuo da je dan kada je Hrvatska preuzela prvi Rafale važan dan i da je ta "naša odluka jedna od najvažnijih političkih odluka u vezi vojske u proteklih 25 godina, nakon rata". Iskoristio je Plenković povijesni dan za otvaranje nepotrebne konfrontacije jer bi kao premijer morao znati kada je vrijeme za nju, a kada nije.

Povezane vijesti

• PRO BONO: Satira cenzure
• Umijeće života: Otac i vanbračno dijete
• Krstičević želi da se šef NATO-a uvjeri u snagu vojske u Hrvatskoj