Hrvatska parlamentarna oporba teško mijenja taktiku borbe protiv vladajuće većine. Iako im se dosadašnje neprekidno traženje izvanrednih izbora te opoziva pojedinih ministara ili čitave Vlade nije isplatilo posljednjih godina i u najmanje dva saborska saziva, nekoliko stranaka – SDP, Most, Možemo i IDS između ostalih – neprekidno sudjeluju u jednom te istom igrokazu prikupljanja potpisa za smjenu pojedinog dužnosnika. I onda se uopće ne okupe na glasanju koje se mora provesti da bi ga se smijenilo.

Proceduru znaju već i saborski vrapci – prikupe se potpisi, pošalju preko Markova trga u Banske dvore gdje budu odbijeni na sjednici Vlade, održi se dugonoćna žestoka svađa s minimalnim brojem gledatelja na saborskoj TV te zatim na glasanju saborska većina potvrdi svojih 77 ruku. Opozicija se pojavi u obliku četrdesetak najzagrijanijih zastupnika i poslije tvrdi kako su potaknuli proces što ga opisuju kao sinhronicitet kojim treptaj krila leptira u Amazoniji ruši ledene sante na Arktiku.

Recentni slučaj sakupljanja potpisa za smjenu ministra zdravstva Vilija Beroša – konkretno zbog slučaja Mirele Čavajde, a i zbog stanja u bolnicama, nesaniranja dugova, softverskih afera i reforme koja bi trebala završiti 2030. godine kada će ministar već ispuniti uvjete za mirovinu – stoga je zanimljiv jer se opozicija podijelila.

Točnije, ponašanje su promijenili članovi najvećeg saborskog kluba nakon HDZ-ova, oni iz udruge Socijaldemokrata koja će početkom srpnja postati i prava politička stranka. Kako je objasnio predsjednik udruge/stranke Davorko Vidović, dugogodišnji ex-SDP-ovac i nekadašnji ministar u Vladi Ivice Račana, nema smisla trošiti vrijeme i ugled na nešto što ne može proći. Posljednja rasprava o opozivu Beroša, ali i Zdravka Marića i Tomislava Ćorića pokazala se kao ćorak; ostavku je dao jedino Darko Horvat, ali ne zbog opozicije, nego zbog policije i USKOK-a koji su ga uhitili i pritvorili.

Trenutačno se – zbog nemogućeg pitanja opoziva koji ne može proći u postojećem odnosu snaga – svađaju SDP, Zeleno-lijeva koalicija i Socijaldemokrati – i to sve žešće. Prvi tvrde kako drugi rade za HDZ, dok drugi kažu kako prvi rade gluposti. Dakle, podijelila se ljevica i birači će teško povjerovati u sinergiju koja bi SDP-u i Možemo dala prednost na budućim izborima – dok se ponašaju posve isključivo prema dojučerašnjim kolegama iz partije koji su krenuli svojim putem. Možemo je na gubitku i zbog zaboravljenog istjerivanja Radničke fronte iz svoje koalicije – jer se zastupnica Katarina Peović znatno bolje pozicionirala u javnosti od Urše Raukar, Vilija Matule ili nekolicine drugih zastupnika te platforme sastavljene od nekoliko malih stranaka.

Što se pak instituta opoziva tiče – on je posve legitiman oblik parlamentarne borbe, naravno – ali posve je jasno da se radi o izlizanoj shemi koja ne daje rezultate. Opozicija treba promijeniti taktiku parlamentarne borbe koliko je to moguće, no i smanjiti broj frazetina kojima se suprotstavlja vladajućima, da bi oni odgovorili na jednak način. Hrvatskoj politici treba svježine i originalnih ideja, a opozvati se može dosadašnje salonsko kritiziranje vlasti i pričanje o vlastitim postignućima kojih se nitko ne sjeća. Jer ih nije bilo.

Povezane vijesti

• Olaka obećanja pod maglom Bruxellesa
• Politički novi val
• Krhka vlast u teškim vremenima